Runboard.com
You're welcome.

1112227

Last blog entries

Luka Modrić - Istinski sportski heroj

February 22, 2008 at 11:32pm

Image

Luka Modrić - Istinski sportski heroj

Antonija Pavlić

Luka Modrić, posljednji dragulj 'Maksimirskog Svetog Trojstva' uskoro će napustiti Zagrebački klub i svog 'drugog oca' i zaputiti se u svijet, trbuhom za kruhom. Zdravko Mamić, odbio je sve ponude koje su danima pristizale za Luku i odlučio kako će nas svojim potezima očaravati i uveseljavati barem do ljeta. Iako je Luka htio otići, te se iz njegovog ponašanja dalo zaključiti mnoštvo stvari, 'mali' Modrić našao je motivacije te se posvetio usavršavanju jedinih stvari s kojima bi postao ona najveća svjetska klasa, udaracu i preciznosti. Kada se cijeli slučaj 'Prodaja Modrić' pogleda iz drugog kuta, odluka Zdravka Mamića može se smatrati i dobrim potezom. Modrić bi otišao u neki veliki Europski klub, te bi rijetko dobio priliku dokazati da se može nositi i sa najvećima. U pitanje bi došla i njegova forma na Europskom prvenstvu, kao i sam nastup, a kada se zna da će prvenstvo Europe pratiti cijeli svijet, svi svjetski klubovi, menađeri i igrači, za Lukin daljnji igrački razvoj, slaba predstava na Euru ne bi nimalo koristila.

Od kada je formirana Hrvatska nogometna liga, nije se pojavio igrač sa takvim osjećajem za loptu i prostor, takvim talentom, voljom, željom i borbenošću u svakoj utakmici, bila to utakmica Kupa sa četvrtoligašem ili pak Liga Prvaka sa Werderom. Lukina želja za igrom prerasla je Prvu HNL, njegova tehnika ne može se mjeriti ni sa igračima u mnogo većim ligama nego što je naša, a 'hladna glava' i čelična volja najveće su odlike jednog od najtalentiranijih Hrvatskih nogometaša ikada.

Rođeni Zadranin, za Dinamo navija od kada 'zna za sebe'. Iako je u Hajduku bio na probi, nije prošao. Splitska struka ocijenila ga je kao 'premalog'. Taj 'mali' Luka danas je na vrhu liste želja najvećih svjetskih klubova. Kako sam kaže, za Dinamo je navijao oduvijek i drago mu je što je imao priliku da zaigra za Zagrebački klub. U Hajduku, kaže, ne bi igrao. Njegovo srce oduvijek je kucalo samo za Dinamo.

Modrići iz 'Modrića'

Lukina obitelj dolazi iz malog dalmatinskog sela Modrići, smještenog na kršovitim obrnocima Velebita, južno od vrha Sv.Rok. Luka je ime dobio po djedu, koji je po zanimanju bio cestar, te je radio na državnim cestama koje su povezivale Dalmaciju i Liku. Roditelji malog Luke radili su u Obrovačkim socijalističkim poduzećima, do početka Srpske agresije na Hrvatsku. Modrići su se 1991. našli na teritoriju na kojem su pripadnici Srpske vojske radili strašan teror nad Hrvatskim stanovništvom. Četnici su 18. prosinca 1991. ubili i starog Luku Modrića, izrešetavši ga rafalima, iz čistog mira. Nakon smrti djeda, Modrići su se preselili u Zadar gdje su kao izbjeglice dobili smještaj u hotelu Iž. Lukin otac Stipe, dobio je posao u hrvatskoj vojsci, a kako je hotel Iž bio jako blizu stadiona NK Zadra, sina je upisao u nogometnu školu. Prvi Lukin trener bio je Davor Matošević, koji je i danas vrlo dobar s Lukom.

«Radio sam godinu dana s djecom, među kojom je bio i mali Luka, kojeg je otac 1992. upisao u našu školu nogometa. Mali je bio uplašeno dijete, ali sam brzo primijetio da mu se lopta ‘lijepi’ za nogu. Kako je bio malen i nejak, stalno smo pričali o tome hoće li narasti ili neće. Ne može se nikad pouzdano reći tko će biti veliki igrač. Ono što je Bog dao u genima, to ostaje, a rad to oplemeni. Luka je na ćaću Stipu koji je također nizak, ali je čvrst. Stipe je igrao u Obrovcu, u NK Rudar, a do prije dvije godine igrao je za NK Jasenice i bio njihov najbolji nogometaš» - kazao je Matošević

Preokret Lukine karijere

Nakon Matoševića, Lukinu generaciju nakratko je preuzeo bivši igrač Zadra i Partizana Miodrag Paunović, no šef omladinske škole Tomislav Bašić, kako bi sina 'spasio od ulice' Paunoviću daje stariju generaciju a novi Lukin trener postaje Bašićev sin Domagoj. 'Mamićev' čovjek u Zadru, Tomislav Bušić, rado pokazuje sliku svog pokojnog sina i Luke, iz vremena kada je Luka igrao u Zadru.

«Luka je bio predodređen za to da postane vrhunski igrač, no ljudi su u to vrijeme krivo zaključivali jer je bio fizički slab. Kao takav, nekima nije pasao, jer su mislili da igrači moraju imati fizičke predispozicije kako bi igrali vrhunski nogomet. Luka je dokazao suprotno» – kazao je Bašić

Kad su imali desetak godina, Luka Modrić i Mario Grgurević (Danas u Interu) otišli su u probu u Hajduk, gdje su ih ocijenili, kao 'slabe'. Luka je potom dobio još veću motivaciju, te je 1996. na Hajdukovom turniru Sveti Dujam bio najzapaženiji igrač, no Hajduk ga je i dalje ignorirao.

«Bili su s Hajdukom na nekim turnirima u Italiji, ali ih nisu prepoznali kao kvalitetne igrače. U Hajduku su mislili da dječaci nikamo neće otići» – napominje Bašić, te dodaje kako su mladići u Hajduk otišli bez znanja kluba.

«Nakon završetka osnovne škole, Modrića i Grgurevića odveo sam Zdravku Mamiću koji je imao privatnu agenciju. Do tada Mamića nisam ni poznavao, o njemu sam samo bio čitao. Njegovi ljudi, skauti, nigdje nisu primijetili Modrića. Ne znam zašto, ali Mamić je meni vjerovao, uzeo je Modrića ‘na neviđeno’. Smatrao sam da taj momak, Luka Modrić, kao i Grgurević, može uspjeti u nogometu»

Kako kaže Bašić, Luka je inspiraciju i motive pronašao upravo u siromaštvu. Njegova obitelj bila je toliko siromašna, da sinu nisu mogli priuštiti ni kostobrane, umjesto toga, otac mu ih je sam izrađivao – od daščica. Bašić je sačuvao kostobrane, vjerujući kako će Luka postati veliki igrač – i bio je u pravu.

«Možda je motiv našao u toj bijedi i teškoćama koje su ga pratile. Možda su se u njemu rodili revolt i želja za uspjehom. Ne znam je li ga to poticalo, ali sam uvjeren u to da to ima krupan značaj u razvoju čovjeka, mentalnom i fizičkom»

Prelazak u Dinamo

Današnji sportski direktor NK ZADRA Josip Bajlo, žestoko se protivio Modrićevom prelasku iz Zadra u Dinamo. Nije mu bilo drago što je NK Zadar gubitnik u cijeloj priči, no veoma je zadovoljan Modrićevim uspjehom.

«Nisam htio potpisati te papire pa sam zbog toga imao spor s tadašnjim vlasnikom kluba Jurjevićem koji je, uz Modrićeve roditelje, na mene vršio strahovit pritisak. Zbog toga smo bili u sukobu. Ja sam htio zadržati malog Modrića, ali nisam mogao. Njegovi su roditelji rekli da se sele, da mu je otac djelatna vojna osoba, što je istina, pa ga zbog toga, prema propozicijama nogometnog saveza, nisam mogao zadržati. Međutim, oni se nisu odselili iz Zadra. Znao sam da će tako biti. Nisam Jurjevića mogao nagovoriti na to da Luka igra još dvije godine za naše juniore, da zaigra za prvu momčad i da tek tad počnemo otvarati vrata Dinamu ili Hajduku. U tom bismo slučaju imali veći profit. Zadnje dvije godine koje nogometaš provede u klubu tad su se valorizirale s po 20.000 maraka, a ovako smo dobivali po 3000 na osnovu toga što je bio kod nas. Sad se, pak, svaka godina vrednuje po 20.000 eura. Da je Modrić, nakon što je kao dijete 10 godina proveo u NK Zadar, igrao u našoj seniorskoj ekipi dvije-tri godine, klub bi, umjesto 12.000 maraka, danas dobio 350.000 eura odštete - ljutito ističe Bajlo.

Za Luku, pak nalazi same riječi pohvale i čudi se što ga nitko iz Hajduka nije primjetio.

«Luka Ima takozvani periferni vid i osjećaj za kontakt s igračem. Čudo je kako Modrić izbjegne kontakte. Ima igrača koji bi ga htjeli faulirati, ali to još nikome nije uspjelo, on se uvijek odmakne, ima oči otraga.»

Luka je ipak, 2000. preselio u Zagreb. Potpisao je stipendijski ugovor, i za cimere dobio Hercegovce Davora Landeku i Ivicu Džidića

«Nas smo trojica bili ekipa, najviše smo vremena provodili zajedno. U Zagrebu smo živjeli u istom kvartu, na Ravnicama, hranili smo se u Dinamovu restoranu, nakon što smo potpisali stipendijski ugovor. Luka je godinu mlađi od mene. Trener Štef Deverić u našu je ekipu pozvao nekoliko mlađih igrača, Modrića, Ćalu i Cindrića, pa smo 2001. godine krenuli zajedno. Dvije smo sezone igrali zajedno i bili smo uspješni. Za juniore Dinama igrali smo dvije godine i osvojili kup. Igrali smo i za mladu momčad Dinama, koju je vodio Ilija Lončarević. I u toj smo ligi bili prvi. Isti smo dan 2001. potpisali profesionalni ugovor za Dinamo – priča Džidić.»

Comments loading...

Luka Modrić - Istinski sportski heroj

February 22, 2008 at 11:30pm

Image

Nastavak:

Pustolovina u Zrinskom

Dinamo se očito želio rješiti Modrića, Džidića i Landeke te ih je 2003. posao u NK Zrinjski na posudbu. Mladi talentirani igrači nisu željeli odustati, te su svojim igrama spasili Zrinjski od ispadanja iz lige.

Tadašnji trener Zrinjskog Stjepan Deverić poticao je mlađe igrače da iz Dinama odu na posudbu, te je zajedno sa trojicom mladića otputovao u Zrinjski. Napomenuo je kako su htjeli vidjeti mogućnosti svakog igrača, te ih poslije ako je to potrebno, vratiti u Dinamo.

«Iako Zrinjski nije bio moćan financijski i igrački kao sad, dobro smo igrali. Bilo nam je bitno ostati u ligi, a napravili smo i više od planiranog. To smo ostvarili mnogo prije kraja prvenstva. Praktički, i Đidić i Landeka su bili među boljima u toj momčadi, a Luka Modrić bio je proglašen igračem godine. Igrati bez njega bilo je nezamislivo» – govori Džidić

Luka je očvrsnuo u Ligi u kojoj se igra vrlo čvrsto i oštro, te je danas vrlo uspješan upravo u skoku, iako je rastom mali, te ga protivnički igrači ne mogu zaustaviti niti prekršajem.

«Bosanskohercegovačka je liga bila takva da su sva gostovanja bila teška. Igra je gruba i suđenje ne štiti igrače. Trebalo je to, na neki način, preživjeti. Ondje se igra puno oštrije nego kod nas, gostovanja su neugodna, teška, svaka je utakmica kvalifikacijska. Onaj tko u BiH kiksa na domaćem terenu, već je u problemima» - nastavlja Deverić

Iako navijači nisu otprve prihvatili Luku jer su mislili da je slab i da će ga zbog rasta 'gurati', ubrzo je postao njihov miljenik. Na gostovanjima, Luki i suigračima nije uvijek bilo lijepo, posebno na onima protiv Srpskih klubova, na kojima se igra žestoko i bez sučeve 'zaštite'.

«Prilikom gostovanja u Trebinju i Banjoj Luci, znali smo dobiti batine. Suci vide neke stvari, ali se prave da ih ne vide. Kad su domaćini u situaciji da mogu ispasti iz lige, služe se svim i svačim. Kako se Luku nogometaški nije moglo zaustaviti, dobivao je udarce, iako nije bio u posjedu lopte» - kaže Džidić.

Modrić je najbolju utakmicu za Zrinjski odigrao u proljeće 2004. kada je gotovo sam pobijedio NK Sarajevo, koji je igrao čvrsto i veoma oštro.

«Sarajevo je te godine bilo jako, borilo se za prvaka, a nama su trebali bodovi za opstanak. Luka je odigrao utakmicu za pamćenje. Pobijedili smo 2:1. Za naše je vodstvo Luka sam uzeo loptu s centra i na kraju zabio gol. Najviše nam je pomogao tako što smo ostali u ligi, bio je najbolji igrač, vidjelo se da je za klasu bolji od svih nas Dosta smo razgovarali o njegovoj stabilnosti na terenu, a on je najviše spominjao pokojnog trenera iz Zadra, Bašića. Luka mi je pričao da je kao mali puno radio na tome da u trenutku primanja lopte, kad mu je igrač iza leđa, napravi igrača viška. Kad prima loptu, Luka osjeća što mu se događa iza leđa. Kako vezni igrač na sebi uvijek ima igrača, teško je napraviti višak, a Luka to zna»

Međutim, Luka nije samo nogometaš, Luka je i čovjek, i mnogi njegovi suigrači najviše hvale upravo njegove velike ljudske kvalitete.

«Luku cijenim više zbog toga što je veliki čovjek, nego zbog toga što je veliki igrač, on je uvijek isti, na terenu daje uvijek sve od sebe. Na utakmicama se uvijek trošio, davao je maksimum, bez obzira na to je li igrao u Zrinjskom, Dinamu ili u hrvatskoj reprezentaciji» - napominje Džidić

Navijači Zrinjskog, Ultrasi, na kraju sezone zahvalili su se Luki na dobrim igrama te mu kao najboljem nogometašu prema njihovu izboru dodijelili pokal Trofej Šunjić. Blaž Slišković, koji je danas u Zrinjskome sportski direktor, napominje kako su se u klubu koji se borio za opstanak fantastično vidjele sve njegove kvalitete.

«Mogle su se vidjeti Lukine kvalitete dok je igrao za Zrinjski, klub koji se borio za opstanak. Za klub je to bila prijelomna godina: ili će potonuti ili će uzeti mjesto koje mu pripada u BiH. Luka je igrački stasao, stekao je samopouzdanje, svjestan je svojih kvaliteta. Njemu je svejedno gdje igra, na Wembleyju ili u Zaprešiću ili pod Bijelim brijegom u Mostaru. Luka je skroman dečko. Za njegov uspjeh zaslužni su i pravi ljudi koji ga okružuju»

Reprezentativac

Đuro Bago, tadašnji Dinamov pomoćni trener, možda je i jedna od važnijih osoba, koji su pokrenuli njegovu sportsku karijeru. Nakon što se 2004. vratio u svoj matični klub, Dinamo ga je htio vratiti natrag u Zrinjski, no tu je na red došao Bago, koji je sredio da Modrić, Ćorluka i Ćale zaigraju i za Inter.

«Modrića su htjeli opet poslati u Mostar, Ćorluku također, iako nije imao ni ugovor s Dinamom. Urgirao sam kod Branka Ljaljka, tadašnjeg direktora NK Inter, da u klub primi Modrića, Ćorluku i Čalu. U Interu su zaigrali odlično i na kraju sezone bili drugi na ljestvici, iza Hajduka. Danas se svi hvale da su Modrića i Ćorluku prepoznali kao vrhunske igrače, što nije točno. Da je Modrić bio vraćen u Zrinjski, vjerojatno bi ondje i ostao, poput Džidića i Landeke, koji su također izvrsni igrači, ali to nitko nije vidio - uvjereno će Bago.»

Modrić je sa suigračima u reprezentaciji Ćorlukom i Ćalom, koji su danas kao i Luka postali jedni od najzapaženijih igrača Europe, bio najzaslužniji za fantastičan Interov niz i rezultat u prvenstvu. Nakon fantastične sezone u Zaprešiću, dobio je mjesto u prvoj postavi najvećeg Zagrebačkog kluba, te ubrzo zaigrao i za reprezentaciju. Za samo nekoliko godina, Luka je postao igrač kojega – 'svi žele'. Osim vlastitog zadovoljstva i uspjeha, sreću i mir donio je i svojoj obitelji. Luka Modrić, uskoro će postati najveće nogometno ime na ovim prostorima, a i mnogo šire.

http://hr.nogonet.com/index.php?option=com_content&task=view&id=4170&Itemid=120

http://www.modricfansite.bloger.hr/

Comments loading...

Maksimir sve bliži Europi

March 16, 2007 at 10:08am

Image

Piše: Tomislav Pacak
http://www.sportnet.hr/


Još jedno suvereno kročenje travnjacima HNL-a više ne zadovoljava ambicije Dinama kojem izazov (nažalost) više nisu Hajduk i ostatak društva, već samo i jedino Europa. Maksimirski klub svakim je danom na višoj razini, igrački, organizacijski i marketinški, čak se naziru i obrisi ispravne i kvalitetne klupske strategije. Nažalost po Dinamo, na neke preduvjete za europski iskorak ne može utjecati ponos Zagreba grada...

Maksimirski je klub pod vodstvom Zdravka Mamića dugo lutao u traženju strategije koja bi Dinamu donijela dugo željeno prezimljavanje u Europi. Mamić je u svojoj ljubavi prema Dinamovom grbu silno želio veliki uspjeh, pa je mijenjao trenere, igrače i strategije nakon svakog europskog neuspjeha. Tako, naravno, nije išlo, strategija je pojam koji uključuje strpljenje kojeg u Maksimiru uglavnom nema.

No u toj gradnji "velike momčadi" činilo se i dobrih stvari. Primjerice, Dinamova škola dobro je radila, a prva momčad već godinama je nezamisliva bez igrača iz "inkubatora". Ta škola je Dinamova sadašnjost i budućnost, zagrebački klub (ali i bilo koji hrvatski) može biti uspješan jedino ako škola puni prvi sastav pravim igračima.

I okosnica sadašnjeg Dinama rezultat je rada u mlađim dobnim kategorijama, pa tako igru nose Modrić, Eduardo i Ćorluka, a u ili blizu prve momčadi su Drpić, Čale, Lončarić, Mikić, Tomić... To je Dinamovo najveće bogatstvo, škola mora biti temelj budućnosti jer Dinamo momčad za Europu ne može kupiti. Primjerice, Dinamo ne može "iskeširati" 10 milijuna eura za igrača klase Eduarda ili Modrića...

Uz mladiće ponikle u Dinamovoj akademiji, klub se odlučio i za vraćanje "odbjeglih sinova" što je još jedan ispravan način za građenje europski konkurentne momčadi. Naime, koliko god Bandić "ulupao" novca u Dinamo, Modri teško mogu biti konkurentni bogatijim europskim klubovima. Ne samo zbog novca, već zbog izazova igranja u pravoj ligi. Iz tog razloga, Dinamo neće moći dovesti Viduku, Petrića ili Roberta Kovača, koliko god hvale vrijedna bila takva Mamićeva ideja.

Iskusni majstori s iskustvom igranja u europskim ligama, ako su još u potentnim igračkim godinama, neće doći u Dinamo osim ako su Dinamova "djeca" ili ako Dinamo trebaju kao novu "odskočnu dasku" za posrnulu inozemnu karijeru. To je jednostavno realnost koja se neće promijeniti tako brzo; Dinamo bez obzira na novac iz inozemstva može dovesti jedino: a) nedokazane južnoamerikance (ili afrikance), b) istrošene internacionalce s upitnim fizičkim mogućnostima (Nowotny) ili c) Dinamovu "djecu". Ako se treba birati od toga troje, izbor pod c) uvijek je bio najbolji i najpametniji za maksimirski klub.

U tom svjetlu, povratak Tome Šokote vrhunski je potez vodstva Dinama. U Maksimir sigurno neće doći Samuel Eto'o ili Didier Drogba, pa ni Petrić ili Olić, bar ne u godinama kada mogu igrati zapaženu ulogu u ligama petice. Pronaći centarfora koji je još u dobrim nogometnim godinama, koji ima iskustvo zaista velikih europskih klubova (Benfica, Porto), koji ima reprezentativna iskustva definitivno nije lako, a boljeg od Šokote Dinamo neće naći. Ne zato što ga nema, čak nužno ne zato što takvoga eventualno ne bi mogao platiti, već zato jer je Šokota najbolji napadač koji je spreman doći u Dinamo.

Stoga je dovođenje Šokote najbolji potez koji je Mamić mogao povući, no da bi se taj potez uistinu isplatio potrebno je ispuniti jedan preduvjet - ne prodati Eduarda ovoga ljeta. Naime, Šokota ne može nikako biti zamjena za reprezentativnog napadača u naponu snage, može mu biti tek odličan komplement. S obzirom na svoje različitosti i svoje vještine, Šokota i Eduardo vjerojatno bi bili odličan napadački dvojac, duo s kojim Dinamo može u Europu.
Dinamova momčad ovoga trenutka ima puno više potencijala nego ona jesenska. "Old-timeri", Agić, Cvitanović i Nowotny zamijenjeni su potentnijim i moćnijim Schildenfeldom, Pokrivačom i Jertecom. Šifo se već nametnuo kao član udarne momčadi, nakon odlične partije protiv Hajduka blizu je i Pokrivač, a Jertecov talent mogao se na trenutke vidjeti protiv Osijeka. Sammir još nije opravdao hvalospjeve s priprema, no možda se i u tom Brazilcu krije dobar potencijal.

U svakom slučaju, Dinamo ima tri dragulja (Eduardo, Modrić, Ćorluka) i jako puno potencijala, mladih igrača koji imaju moć i znanje za konkuriranje u Europi - Čalu, Schildenfelda, Pokrivača, Jerteca, Vukojevića, kao i mlade "lavove" poput Tadića, Pandeva ili Havojića. Kad im se pridoda Šokota, neće puno nedostajati do momčadi koja može ostvariti europski uspjeh - možda jedan iskusni veznjak i isto takav branič, pod uvjetom da struka vjeruje Filipu Lončariću kao prvom vrataru.

Dinamo se definitivno diže i organizacijski, u odnosu na rad ostalih hrvatskih klubova, Dinamo je za nekoliko kopalja iznad. Od sektora za komunikacije, gdje se dolaskom Nevena Cvijanovića pokrenulo puno izvrsnih projekata, preko raznih humanitarnih akcija u kojima Dinamo sudjeluje do marketinško-financijskog sektora u kojem se Modri sve bolje snalaze.
Nažalost, na neke stvari Dinamo ne može utjecati, a itekako su bitne za dodatni iskorak maksimirskog kluba. Stadion je, na primjer, goruće pitanje na koje nitko ne počinje odgovarati djelima, makar svi imaju neki svoj odgovor. Europski Dinamo treba i europski stadion, no takav ne može sagraditi klub već se mora uključiti grad.

Natjecateljski gledano, Dinamu za Europu nedostaju jače utakmice. Nakon Kup dvoboja s Hajdukom postalo je jasno da je splitska ekipa razinu ispod Dinamove, a kako je ostatak HNL-a još jednu razinu niže jasno je da Dinamo u Hrvatskoj nema suparnika na kojem bi testirao svoju snagu. Iz sudara s boljima od sebe izlazi se jači, a Dinamo takvih ogleda kroz godinu nema, pa onda to iskustvo skuplja kroz poraze od Arsenala i Auxerrea.
Može li se to riješiti odigravanjem prijateljskih utakmica s jakim europskim klubovima? Djelomično možda i može, no prijateljski susreti se s razlogom zovu - prijateljski. Zbog toga je dovođenje igrača koji imaju iskustvo europskoj uspjeha s Dinamom, kao što ima Šokota, dobar način za poboljšavanje Dinamovih izgleda u Europi iduće jeseni. Mamić zna da mora sve uložiti u taj jesenski Dinamo, jer će nakon prodaje Eduarda i/ili Modrića iduće zime (što je neminovno) biti potreban novi period prije nego škola ponudi neke nove nositelje igre...

Comments loading...

Zbog jednog poraza iz Mamića opet izlazi 'zvijer'

April 1, 2006 at 4:13am

Image


Piše: Tomislav Židak, urednik sportske redakcije Jutarnjeg lista.

U ponedjeljak popodne nazvao me stari poznanik iz Sesveta. Rijetko se javlja, ali kada zove onda to ima određenu težinu. I ovaj put je inzistirao:

Ne smiješ podleći svim tim huškačima koji laju protiv Mamića zbog jedne obične pljuske, mi najbolje znamo koliko on voli Dinamo! On plače zbog svakog poraza, on svaki neuspjeh prima tako emotivno...

'Ali...', uspio sam zaustiti, no istog sam časa bio prekinut.

Nema tu nikakvog 'ali', Mamić je naš dečko kojega treba zaštititi od zločestih medija. Nećeš valjda i ti potpasti pod utjecaj tih jalnih tipova za koje nisam siguran da im je Dinamo u krvi...

Slušajući uvaženog sesvetskog obrtnika, sjetio sam se jednog fragmenta iz života Zdravka Mamića. Kada bi Dinamo gubio, 'udarao je glavom po asfaltu'. Iz tog razdoblja su vjerojatno i zaostali 'specijalni' defekti...

Sasvim je nevažno, posebno u ovakvoj bodovnoj situaciji, ako Dinamo izgubi utakmicu. Možda će to malo zaboljeti tek sponzore, koji su uložili novac u Dinamovu nepobjedivost. Malo će zaboljeti i sjevernu tribinu, koja se za vrijeme utakmice troši poput Ivana Bošnjaka, daje sve od sebe za pobjedu modrih dječaka. Pogodit će taj poraz i taštinu Josipa Kužea, kojemu je Rijeka već desetljećima trn u peti (i 1990. godine oteli su mu prvenstvo nakon 1:1 na Kantridi, op. a.), a uzbudit će se još samo Zdravko Mamić i pljuskama ispratiti goste iz svečane lože.

'Klepetušu' će, ni kriv ni dužan zaraditi i šef riječke POA-e, što je posebna neugodnost za zagrebački klub, jer nije preporučljivo zamjerati se tajnim službama. Ali dobro je znati da su one bile tamo. Pa ako već predbacuju Dinamu, odnosno Croatiji, da je prije sedam godina, uz pomoć tajnih službi otela prvenstvo Rijeci, dobro je znati da i Rijeka ima svoje uporište među 'špijunima'. Bilo bi glupo pitati što je gospodin radio u Loži Maksimir, jer i tajne službe imaju pravo na ljubav prema nogometu, ali je smiješno da se agenta može otkriti na tako banalan način. Jednom pljuskom!

Mediji su se proteklih mjeseci 'polomili', ne bi li narodu dokazali da se Zdravko Mamić popravio, da je oplemenio svoj odnos prema javnosti, da je onaj poznati divljak iz njegove prošlosti iskorijenjen, uništen i prekrižen. Ta 'zvijer' ipak čuči u njemu.

Kada stvari krenu po zlu, Mamić će posegnuti za oprobanom Ćirinom metodom, prosut će pred narodom bombone i obećati mu brda i doline. 'Dovest ću Roberta Kovača, Šimunića, Leku', itd. Sve je to u redu, jedino dečki o tome nemaju pojma.

Provjerio sam, jedino je Saša Bjelanović bio u kontaktu sa Zvezdanom Cvetkovićem, ostalima je to bio prvi glas. Dinamo? Oprostite, nikad čuo...

Ali narodu treba iluzija, koja je nakratko prekinuta porazom protiv Rijeke. Mamić se prestrašio, na tribinama je bilo 20.000 ljudi, željnih dobrog nogometa i spektakla. Toliko ljudi na Maksimir nije dolazilo ni u zlatna Dinamova vremena i narod treba opravdanje za taj mali kiks. Pa ćemo narodu obećati Roberta Kovača, Šimunića, Leku i Bjelanovića, pljusnut ćemo tajnog agenta, idućeg dana ćemo se ispričati i show ide dalje.

Comments loading...

BBB - 20 godina za pamćenje

March 18, 2006 at 3:56am

Image

Legenda kaže da su osnovani 1986 na gostovanu u Splitu. Ime grupi, koja je tada okupljala tek nekoliko članova, dao je legendarni navijač Buba, danas pokojni. A status legende u ovoj grupaciji nije baš lako zaslužiti.


ZAGREB - Ovih dana navršiti će se jubilarna dvadeseta obljetnica najvjernijih Dinamovih navijača, Bad Blue Boysa. Program proslave započinje koncertom u Maloj dvorani Doma sportova, a svoju kulminaciju doživjeti će na mjestu uz koje Boysi vežu veliku većinu svojih uspomena, na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona.


- Najveći uspjeh BBB-a u ovih 20 godina postojanja je činjenica da smo uspjeli opstati – rekao je glasnogovornik Udruge navijača Dinama Denis Šeler – Pena, koji uskoro priprema i vlastitu knjigu koja će detaljnije opisati stvaranje Bad Blue Boysa.


- Nije tajna da su Boysi imali teških trenutaka od svoga osnutka daleke 86` godine. Od borbe za povrat imena, kada smo bili trn u oku tadašnjoj vlasti, Domovinskog rata u koji se priključio dobar dio samih navijača, pa do stvari koje su same po sebi neizbježne. Pri tome ponajviše mislim na smjene generacija na tribini – nastavio je Pena.


A legenda kaže da su osnovani 1986 na gostovanu u Splitu. Ime grupi, koja je tada okupljala tek nekoliko članova, dao je legendarni Buba, danas pokojni. A status legendi u takvoj grupaciji nije baš lako zaslužiti. Rijetko tko ih se usuđuje nabrojati, ali tek nekoliko imena se ponavljaju u gotovo svim razgovorima s aktivnim sudionicima te scene. To je prije svih Dugi čiji smo intervju objavili prije nekoliko mjeseci na ovim stranicama, Macko, Klokan, Radman, Buba...


- Nezahvalno bi bilo izdvojiti nekoliko imena, da se netko ne bi osjećao izostavljen. Svatko od njih je na svoj način pridonio nastanku, djelovanju i opstanku Bad blue boysa - govori Pena.


Borba za povratak imena

Veliki događaj koji je obilježio samu grupaciju je čuveni obračun sa policijom i navijačima Crvene Zvezde 13.5.1990. na stadionu u Maksimiru. Neki su skloni tvrdnji da se taj datum može označiti kao početak otvorene borbe Hrvata za svojom državom i demokracijom. No, malo tko od njih je tada slutio da s demokracijom dolazi i borba za povratak imena kluba koje im je oduzeto samovoljom predsjednika države Franje Tuđmana.


Borba za povratak imena Dinamo klubu iz Maksimirske šume, postala je glavno obilježje najžešćih Dinamovih navijača, a intenziviralo se nakon Domovinskog rata 95`. U desetogodišnjoj odsutnosti imena kluba iz Maksimirske 128 mnogi navijači na svojoj koži osjetili su posljedice glasnog izražavanja svoje volje o novopridošloj demokraciji na našim prostorima.

Bilo je tu progona viđenijih navijača, palež stadiona, fizičkih obračuna. No svakom novom metodom represije Boysi su bili sve jači. Javnost je otvoreno stala na njihovu stranu, a mnogi su tada vezivali pojam ` demokracije` upravo uz borbu Boysa za `Sveto ime`.

Iz tih vremena valja spomenuti legendarni grafit u Draškovićevoj ulici ` Da je sloboda i demokracija, bio bi Dinamo, a ne Croatia` i transparent `Dinamo Svetinja` koji je, stajavši nasuprot svečane lože stadiona Maksmir, bio trn u oku Predsjednika i njegove svite. Čak je jednom i specijalna postrojba policije dobila zadatak da ga se ukloni. Mislite li da su uspjeli u tome?! Transparent je `obranjen` u `malom ratu` na istočnoj tribini. Danas ima počasno mjesto na sredini Sjevera. Bilo je tada i pokušaja prikupljanja političkih bodova na osnovu toga, no BBB su se samo jednom politički opredijelili . Bilo je to početkom posljednje dekade prošloga stoljeća, od kada datira čuveni slogan `BBB za HDZ`


- Tada je bilo stvaranje Hrvatske države i to je bila opcija za Hrvatsku. Danas je drugačije. Boysi nisu politički orjentirani. Svatko na tribini ima pravo na svoju opciju i ne želimo se vezati uz nikoga – kaže Pena.


Desetogodišnja borba je završila trijumfom 14. veljače 2000. godine kada je vraćeno ime Dinamo. Povrat imena obilježili su neredi koji su se odvijali ispod zapadne tribine. Neredi su s vremenom postali jedan od simbola koji se često veže uz najžešće Dinamove navijače. Pamte se njihovi ekscesi u Bergamu, Auxeru, Milanu, te na stadionima domaće lige.


- Teško je tada bilo ostati normalan i hladne glave uz sve stvari koje su nas snašle tijekom borbe za ime. Mnogo je bilo prisutno negativne energije i ponekada je bila dovoljna samo iskra pa da plane sukob. Uvijek smo nekako hodali po samom rubu zakona. To nam je bilo obilježje i po tome nas ultrasi širom Europe znaju. Ne kažem da smo uvijek bili u pravu, ali jednostavno nismo dali nikome na sebe. Danas je drugačije. Svoju energiju koristimo za neke druge načine pružanja izraza potpore i odanosti voljenom klubu i Gradu. Tu prije svega mislim na koreografije na tribini, te na masovne pohode po stadionima gdje igra Dinamo i reprezentacija.-


Nove generacije

Danas su BBB i službeno organizirani u Udruzi navijača koja stoluje u Draškovićevoj ulici 23. Prostorije su dobili od Grada, a financiraju se isključivo iz vlastitih sredstava. Same prostorije su odlično uređene sa nizom detaljavezanih uz Dinamo i grupaciju. Posebno imponira novo uređeni prostor sa namještajem na kojem se ističu simboli Dinama, a iznad je ogromna fotografija `Generacije 1967`.


- Udruga je osnovana 2000. godine a prve prostorije smo dobili na Sveticama. Za nastanak Udruge najzaslužniji je Goran Kovač-Macko, jedan od istaknutijih navijača od samih početaka Boysa. Prije Udruge postojao je i Fan club BBB koji je imao prostorije ispod južne tribine maksimirskog stadiona, a vodio ga je još jedan od pripadnika stare garde, Neno Nikolić – objašnjava Pena, te dodaje da ne primaju pomoć od kluba jer im nije potrebna, a i ne žele ju, jer tako čuvaju samostalnost i neovisnost. Broj članova godišnje se vrti oko brojke od dvije tisuće. Sasvim dovoljno za normalan rad Udruge, a tu su i donacije samih članova koji prepoznaju prave stvari.


- Htio bih napomenuti da Udruga nije isključivo namjenjena pripadnicima BBB-a. Ona je stvorena za okupljanje svih Dinamovaca i građana koji vole plavu boju. Svi oni se mogu učlaniti, bez obzira osjećaju li se kao dio grupacije navijača sa Sjevera ili s neke druge tribine – napomenuo je Pena.


U dvadeset godina Boysi su imali tri smjene generacija. To nije oslabilo grupu, već je, upravo suprotno, ojačalo. Svaka generacija donijela je nešto novo. Dvadeset godina kasnije vidi se onaj isti entuzijazam novih generacija koji se nisu ni rodile kada je Buba osmislio ime Bad Blue Boys. Poštuju ostavštinu starijih članova, ali i `furaju` neki svoj film, usporedbo s vremenomu u kojem žive.

Pomak na bolje vidljiv je gotovo na svakoj utakmici, na svakom njihovom pohodu prema mjestu odakle je cijela storija krenulo. Sa starijom ekipom, uz dužno poštovanje, veže ih i zajednička bezuvjetna ljubav prema plavoj boji... Ljubav koja nema kraj...


Rasizam na stadionima

Osuđujemo svaki oblik rasizma na tribini i potruditi ćemo se da ga iskorjenimo ako se pojavi. Ne mogu reći da pripadnici subkulture skinheadsa nisu na tribini s nama, ali ponavljam, Boysi neće tolerirati rasističke ispade u svojim redovima - kaže Pena.


Niko Kranjčar

Bivši igrač Dinama koji je odabrao svoj put. To je sve što mislimo o njemu. Nije vrijedan komentara. Zamjeramo mu isključivo što nam je lagao dva dana prije nego što je potpisao za Hajduk. Nas nekolicina bila je na sastanku u Vagabondu i na naše otvoreno pitanje hoće li otići u Hajduk, rekao je ne. Lagao nam je.


Zapaljeni stadion

Htjeli smo zapaliti travnjak. Bilo je mokro i odlučili se za ložu. Žao nam je što je požar izmakao kontroli. Ipak je vatra progutala dio povijesti Dinama. Znači i dio naše povijesti. Nije trebalo tako završiti. Žao nam je zbog toga.


Konkurencija

Ne zanima nas nitko. Gledamo svoja posla, a oni neka gledaju svoja. Torcida je imala priliku devedesetih postati najbolja grupacija u Europi. Hajduk je bio u Ligi prvaka, mi smo imali borbu za ime. Put im je bio otvoren. Nisu uspjeli. Sumnjam da će ikada imati priliku za takvo nešto. Bude sa u posljednje vrijeme, ali još su daleko, daleko od nas.


Stil

Ne furamo se na ni jedan stil navijanja. Želimo imati neki svoj stil i tome težimo. Glavne odlike bi trebale biti buka, glasno navijanje, kaos u pozitivnom smislu. Neki arogantan stav prema svemu. Takvom stilu težimo i pokušavamo ekipu na tribini usmjeravati tome.


Klub navijača BBB

Tomo Petrinjac, prvi predsjednik Udruge svojedobno je napustio Udrugu i osnovao Klub navijača BBB. Razišli smo se zbog različitih pogleda na financiranje Udruge. Nije bilo sukoba ili nečeg sličnog. Tomo Glušić je pravi navijač i kao takvom mu skidamo kapu i ne smeta nas nastanak Kluba navijača BBB, dapače, drago nam je što postoji još jedna udruga koja prikuplja dinamove navijače. O tome tko je bio u pravu neka presude brojke. Toliko o tome.


Reprezentacija

Činimo najveći postotak navijača na utakmicama reprezentacije van Hrvatske, i mislim da po tome i zaslužujemo najveći postotakl od karata predviđenih za navijačke skupine. Ne slažemo se s brojkom karata, jer mislimo da su navijači trebali dobiti veći broj ulaznica. Idemo u Njemačku i bodriti ćemo naše, a o glasnima da se stvara neki `Istočni blok` možemo reći da su smješne. Plod nečije mašte. To nema veze sa stvarnošću.

Autor: Alen Lesički

Comments loading...

 

Miscellaneous info

User since

Jan 25, 2006 at 11:24am

 

Last posts

Re: I love the song!, Jan 12, 2013 at 11:14pm

U Zagrebu ulaznice šest puta skuplje nego u Kijevu, Oct 4, 2012 at 7:39am

Re: Kada obezvrijedite klub, što drugo očekivati?, Sep 22, 2012 at 11:39pm

Kada obezvrijedite klub, što drugo očekivati?, Sep 22, 2012 at 11:37pm

Re: Zdravko Mamić, Sep 14, 2012 at 9:03pm

Re: Zdravko Mamić, Sep 14, 2012 at 9:01pm

Re: Ulaznice PSG, Sep 14, 2012 at 8:49pm

Re:, Aug 11, 2012 at 11:56pm

Transfering posts, Aug 11, 2012 at 11:31pm

Re: Zdravko Mamić, Feb 28, 2012 at 8:07am

 

Friends

Friend list loading...
 

Live feed


Filter: 1112227 + friends Just 1112227

Live feed loading...

 

Pictures

 

Go back

You are not logged in (login)