Runboard.com
You're welcome.

1112227

Last blog entries

BBB - 20 godina za pamćenje

March 18, 2006 at 3:56am

Image

Legenda kaže da su osnovani 1986 na gostovanu u Splitu. Ime grupi, koja je tada okupljala tek nekoliko članova, dao je legendarni navijač Buba, danas pokojni. A status legende u ovoj grupaciji nije baš lako zaslužiti.


ZAGREB - Ovih dana navršiti će se jubilarna dvadeseta obljetnica najvjernijih Dinamovih navijača, Bad Blue Boysa. Program proslave započinje koncertom u Maloj dvorani Doma sportova, a svoju kulminaciju doživjeti će na mjestu uz koje Boysi vežu veliku većinu svojih uspomena, na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona.


- Najveći uspjeh BBB-a u ovih 20 godina postojanja je činjenica da smo uspjeli opstati – rekao je glasnogovornik Udruge navijača Dinama Denis Šeler – Pena, koji uskoro priprema i vlastitu knjigu koja će detaljnije opisati stvaranje Bad Blue Boysa.


- Nije tajna da su Boysi imali teških trenutaka od svoga osnutka daleke 86` godine. Od borbe za povrat imena, kada smo bili trn u oku tadašnjoj vlasti, Domovinskog rata u koji se priključio dobar dio samih navijača, pa do stvari koje su same po sebi neizbježne. Pri tome ponajviše mislim na smjene generacija na tribini – nastavio je Pena.


A legenda kaže da su osnovani 1986 na gostovanu u Splitu. Ime grupi, koja je tada okupljala tek nekoliko članova, dao je legendarni Buba, danas pokojni. A status legendi u takvoj grupaciji nije baš lako zaslužiti. Rijetko tko ih se usuđuje nabrojati, ali tek nekoliko imena se ponavljaju u gotovo svim razgovorima s aktivnim sudionicima te scene. To je prije svih Dugi čiji smo intervju objavili prije nekoliko mjeseci na ovim stranicama, Macko, Klokan, Radman, Buba...


- Nezahvalno bi bilo izdvojiti nekoliko imena, da se netko ne bi osjećao izostavljen. Svatko od njih je na svoj način pridonio nastanku, djelovanju i opstanku Bad blue boysa - govori Pena.


Borba za povratak imena

Veliki događaj koji je obilježio samu grupaciju je čuveni obračun sa policijom i navijačima Crvene Zvezde 13.5.1990. na stadionu u Maksimiru. Neki su skloni tvrdnji da se taj datum može označiti kao početak otvorene borbe Hrvata za svojom državom i demokracijom. No, malo tko od njih je tada slutio da s demokracijom dolazi i borba za povratak imena kluba koje im je oduzeto samovoljom predsjednika države Franje Tuđmana.


Borba za povratak imena Dinamo klubu iz Maksimirske šume, postala je glavno obilježje najžešćih Dinamovih navijača, a intenziviralo se nakon Domovinskog rata 95`. U desetogodišnjoj odsutnosti imena kluba iz Maksimirske 128 mnogi navijači na svojoj koži osjetili su posljedice glasnog izražavanja svoje volje o novopridošloj demokraciji na našim prostorima.

Bilo je tu progona viđenijih navijača, palež stadiona, fizičkih obračuna. No svakom novom metodom represije Boysi su bili sve jači. Javnost je otvoreno stala na njihovu stranu, a mnogi su tada vezivali pojam ` demokracije` upravo uz borbu Boysa za `Sveto ime`.

Iz tih vremena valja spomenuti legendarni grafit u Draškovićevoj ulici ` Da je sloboda i demokracija, bio bi Dinamo, a ne Croatia` i transparent `Dinamo Svetinja` koji je, stajavši nasuprot svečane lože stadiona Maksmir, bio trn u oku Predsjednika i njegove svite. Čak je jednom i specijalna postrojba policije dobila zadatak da ga se ukloni. Mislite li da su uspjeli u tome?! Transparent je `obranjen` u `malom ratu` na istočnoj tribini. Danas ima počasno mjesto na sredini Sjevera. Bilo je tada i pokušaja prikupljanja političkih bodova na osnovu toga, no BBB su se samo jednom politički opredijelili . Bilo je to početkom posljednje dekade prošloga stoljeća, od kada datira čuveni slogan `BBB za HDZ`


- Tada je bilo stvaranje Hrvatske države i to je bila opcija za Hrvatsku. Danas je drugačije. Boysi nisu politički orjentirani. Svatko na tribini ima pravo na svoju opciju i ne želimo se vezati uz nikoga – kaže Pena.


Desetogodišnja borba je završila trijumfom 14. veljače 2000. godine kada je vraćeno ime Dinamo. Povrat imena obilježili su neredi koji su se odvijali ispod zapadne tribine. Neredi su s vremenom postali jedan od simbola koji se često veže uz najžešće Dinamove navijače. Pamte se njihovi ekscesi u Bergamu, Auxeru, Milanu, te na stadionima domaće lige.


- Teško je tada bilo ostati normalan i hladne glave uz sve stvari koje su nas snašle tijekom borbe za ime. Mnogo je bilo prisutno negativne energije i ponekada je bila dovoljna samo iskra pa da plane sukob. Uvijek smo nekako hodali po samom rubu zakona. To nam je bilo obilježje i po tome nas ultrasi širom Europe znaju. Ne kažem da smo uvijek bili u pravu, ali jednostavno nismo dali nikome na sebe. Danas je drugačije. Svoju energiju koristimo za neke druge načine pružanja izraza potpore i odanosti voljenom klubu i Gradu. Tu prije svega mislim na koreografije na tribini, te na masovne pohode po stadionima gdje igra Dinamo i reprezentacija.-


Nove generacije

Danas su BBB i službeno organizirani u Udruzi navijača koja stoluje u Draškovićevoj ulici 23. Prostorije su dobili od Grada, a financiraju se isključivo iz vlastitih sredstava. Same prostorije su odlično uređene sa nizom detaljavezanih uz Dinamo i grupaciju. Posebno imponira novo uređeni prostor sa namještajem na kojem se ističu simboli Dinama, a iznad je ogromna fotografija `Generacije 1967`.


- Udruga je osnovana 2000. godine a prve prostorije smo dobili na Sveticama. Za nastanak Udruge najzaslužniji je Goran Kovač-Macko, jedan od istaknutijih navijača od samih početaka Boysa. Prije Udruge postojao je i Fan club BBB koji je imao prostorije ispod južne tribine maksimirskog stadiona, a vodio ga je još jedan od pripadnika stare garde, Neno Nikolić – objašnjava Pena, te dodaje da ne primaju pomoć od kluba jer im nije potrebna, a i ne žele ju, jer tako čuvaju samostalnost i neovisnost. Broj članova godišnje se vrti oko brojke od dvije tisuće. Sasvim dovoljno za normalan rad Udruge, a tu su i donacije samih članova koji prepoznaju prave stvari.


- Htio bih napomenuti da Udruga nije isključivo namjenjena pripadnicima BBB-a. Ona je stvorena za okupljanje svih Dinamovaca i građana koji vole plavu boju. Svi oni se mogu učlaniti, bez obzira osjećaju li se kao dio grupacije navijača sa Sjevera ili s neke druge tribine – napomenuo je Pena.


U dvadeset godina Boysi su imali tri smjene generacija. To nije oslabilo grupu, već je, upravo suprotno, ojačalo. Svaka generacija donijela je nešto novo. Dvadeset godina kasnije vidi se onaj isti entuzijazam novih generacija koji se nisu ni rodile kada je Buba osmislio ime Bad Blue Boys. Poštuju ostavštinu starijih članova, ali i `furaju` neki svoj film, usporedbo s vremenomu u kojem žive.

Pomak na bolje vidljiv je gotovo na svakoj utakmici, na svakom njihovom pohodu prema mjestu odakle je cijela storija krenulo. Sa starijom ekipom, uz dužno poštovanje, veže ih i zajednička bezuvjetna ljubav prema plavoj boji... Ljubav koja nema kraj...


Rasizam na stadionima

Osuđujemo svaki oblik rasizma na tribini i potruditi ćemo se da ga iskorjenimo ako se pojavi. Ne mogu reći da pripadnici subkulture skinheadsa nisu na tribini s nama, ali ponavljam, Boysi neće tolerirati rasističke ispade u svojim redovima - kaže Pena.


Niko Kranjčar

Bivši igrač Dinama koji je odabrao svoj put. To je sve što mislimo o njemu. Nije vrijedan komentara. Zamjeramo mu isključivo što nam je lagao dva dana prije nego što je potpisao za Hajduk. Nas nekolicina bila je na sastanku u Vagabondu i na naše otvoreno pitanje hoće li otići u Hajduk, rekao je ne. Lagao nam je.


Zapaljeni stadion

Htjeli smo zapaliti travnjak. Bilo je mokro i odlučili se za ložu. Žao nam je što je požar izmakao kontroli. Ipak je vatra progutala dio povijesti Dinama. Znači i dio naše povijesti. Nije trebalo tako završiti. Žao nam je zbog toga.


Konkurencija

Ne zanima nas nitko. Gledamo svoja posla, a oni neka gledaju svoja. Torcida je imala priliku devedesetih postati najbolja grupacija u Europi. Hajduk je bio u Ligi prvaka, mi smo imali borbu za ime. Put im je bio otvoren. Nisu uspjeli. Sumnjam da će ikada imati priliku za takvo nešto. Bude sa u posljednje vrijeme, ali još su daleko, daleko od nas.


Stil

Ne furamo se na ni jedan stil navijanja. Želimo imati neki svoj stil i tome težimo. Glavne odlike bi trebale biti buka, glasno navijanje, kaos u pozitivnom smislu. Neki arogantan stav prema svemu. Takvom stilu težimo i pokušavamo ekipu na tribini usmjeravati tome.


Klub navijača BBB

Tomo Petrinjac, prvi predsjednik Udruge svojedobno je napustio Udrugu i osnovao Klub navijača BBB. Razišli smo se zbog različitih pogleda na financiranje Udruge. Nije bilo sukoba ili nečeg sličnog. Tomo Glušić je pravi navijač i kao takvom mu skidamo kapu i ne smeta nas nastanak Kluba navijača BBB, dapače, drago nam je što postoji još jedna udruga koja prikuplja dinamove navijače. O tome tko je bio u pravu neka presude brojke. Toliko o tome.


Reprezentacija

Činimo najveći postotak navijača na utakmicama reprezentacije van Hrvatske, i mislim da po tome i zaslužujemo najveći postotakl od karata predviđenih za navijačke skupine. Ne slažemo se s brojkom karata, jer mislimo da su navijači trebali dobiti veći broj ulaznica. Idemo u Njemačku i bodriti ćemo naše, a o glasnima da se stvara neki `Istočni blok` možemo reći da su smješne. Plod nečije mašte. To nema veze sa stvarnošću.

Autor: Alen Lesički

Comments loading...

20 godina Bad Blue Boysa

March 16, 2006 at 11:27am

Image

20 godina BBB-a: Snaga sa sjevera

Kad su 17. kolovoza 1986. sad već pokojni Ićo i Buba napuštali splitsku kinodvoranu nakon matineje (uoči utakmice Hajduk - Dinamo 0:4) pjevajući "Bad Blue Boys, Bad Blue Boys, Bog i konjica...", nisu mogli ni pomisliti da će se 20 godina kasnije upravo taj čin uzimati kao dan krštenja Dinamove navijačke skupine. Dotad su bili dinamovci, purgeri...

Jezgra začeta sedamdesetih

- Prvi se transparent s natpisom Bad Blue Boys pojavio nekoliko mjeseci kasnije, u ožujku, na utakmici s Partizanom u Maksimiru, na istočnom stajanju - kažu Ćos, Dugi, Neno, Bruno i Zlodi, kvintet navijača s kojima smo razgovarali o dvadesetogodišnjoj obljetnici BBB-a.

Jezgra navijačke skupine začeta je potkraj sedamdesetih, stariji pamte Ajalu, Ličana, Peru, Sandra..., u vrijeme kad je organizirano navijanje bilo u povojima. - Na gostovanja se išlo vlakom, koristili smo pogodnosti Ferijalnoga saveza, a osiguranje je bilo smiješno - dva pandura u pratnji vlaka. Nije bilo turističkih agencija kao danas pa da možete iznajmiti autobuse - ako ste i iznajmili autobus, kad bi se vratio demoliran, više nam nitko ne bi iznajmio drugi!

Osamdesetih godina, njihova se organizacija svodila na ovo: - Prva, druga i treća ekipa! Prva je bila od pedesetak do 100 ljudi koji su uvijek bili u prvim redovima za šoru, druga se dokazivala čuvajući nam leđa, a treća se bavila navijanjem, tukla se ako je morala...

Koreografija na tribinama? - Uzor su nam bili Englezi u navijanju i Talijani po koreografiji. Paljene su baklje i dimne bombe. Ali, vrhunac koreografije bio je kad bismo istaknuli hrvatsku zastavu! To je bio glavni cilj! U suradnji s Dinamom, kad je direktor bio Velimir Zajec, BBB su 1990. dobili i prostoriju u klubu.

- Burki, to je bilo ludilo! Za nekoliko smo mjeseci imali više od 1000 članova, nismo stigli tiskati iskaznice... Željeli smo legalno djelovati zajedno s klubom, bili smo u usponu, ali onda su glavonje od klupskoga imena napravile plutajuće govno (HAŠK Građanski, 25. lipnja 1990., nap. a.) i sve se raspalo...

Ponosni na nasljednike

Počeo je rat, mnogi su BBB otišli na put bez povratka... A BBB su vodili i usporednu bitku za povratak imena. Nije bilo lako, štoviše... - U tim teškim vremenima pomogli su nam Zoran Gobac i Rukometni klub Zagreb. Samo se na njihovim utakmicama preko razglasa moglo čuti Dinamovu himnu...

A kad već spominjemo himnu, svi su ogorčeni na Pipse i Rippera, nakon što su doznali da neće svirati na koncertu BBB-a u petak... - Može ih biti sram! Da nije bilo nas i naše himne, još bi svirali u nekom podrumu u Zapruđu! Ako neće svirati u petak, onda im zabranjujemo sviranje Dinamove himne i ubuduće! Zadovoljno gledaju nasljednike na sjeveru...

- Dečki su u zadnje vrijeme sjajni! A uvjereni smo da će dolazeći naraštaji biti još bolji i jači i od nas i od njih - veli petorka s plavom krvi u venama, kvintet koji je istaknuo Macka, Davida, Hasana, Klokana, Talijana... i još mnogo imena junaka sa sjevera.

Osjeća se navijačka euforija kao potkraj osamdesetih! Teško je uspoređivati, druga su vremena, ali Dinamo je opet pojam, klinci u školama nose navijačke šalove. Ponosimo se njima...

"Ti si naša ljubav, mi smo tvoja snaga!" Jedan je to od najljepših transparenata sa sjevera, koji ponajbolje izražava neraskidivu vezu Bad Blue Boysa i Dinama. Vječnu vezu...


Autor: Predrag JURIŠIĆ

Comments loading...

Kolumna: Borac Luka i gospodin Niko

March 11, 2006 at 4:49am

Image

Par Hrvatska – Argentina odlučio sam preskočiti u kladionici, s opravdanjem da nije u redu igrati protiv svojih. Nakon što su Gaučosi 0:1 ekspresno preokrenuli u svoju korist, pomislio sam da nam ne gine 'petarda' i u glavi Cici Kranjčaru sugerirao klasični bunker u drugom dijelu.

No, umjesto 'razvaljivanja' stigao je preokret i nakon Srninog izjednačenja, u zadnjim trenucima susreta Šimić nam je sretnim pogotkom donio veliku pobjedu. Pala je Argentina za koju sam, čini se potpuno pogrešno, mislio da je jedan od glavnih kandidata za svjetsku krunu. Kada su u studenom prošle godine Englezi na gotovo istovjetan način kao i mi svladali Argentinu, sami su sebe svrstali uz bok Brazilu, kao reprezentaciju koja ima najviše šansi da u Njemačkoj ode do kraja.

Naravno, u Hrvatskoj takva euforija ni približno ne postoji, sumnja u nove 'Vatrene' još uvijek je velika, iako nas je Cicina generacija malo puta razočarala. Tek kiks na Malti, poraz 'bez borbe' u nevažnoj prijateljskoj utakmici u Portugalu, te put na 'kraj svijeta' u Hong Kong, gdje je pod lažnom krinkom A reprezentacije nastupala otprilike peta momčad Hrvatske, idu na dušu izbornika. Velika većina Hrvata složit će se da je reprezentacija stvarno odigrala dobru utakmicu, no ono što nas još uvijek najviše muči je pitanje da li u izabranoj vrsti ima mjesta za Niku Kranjčara.

Niko ponovno nije briljirao, iako je nakon njegovog slobodnog udarca i, naravno, velike pogreške Abbondanzierija, Klasnić zabio za 1:0, a kod 2:2 savršeno uposlio Pršu, koji u situaciji jedan na jedan nije uspio prevariti 'kriminalnog' vratara mreže Južnoamerikanaca. Kranjčarova igra daleko je od idealne, nije problem višak kilograma, jer on niti ne pokušava uæi u duel i proći igrača, veæ njegova želja i motivacija, što je dobro primijetio njegov trener u Hajduku, Luka Bonačić.

Svima nam mora biti jasno da od onih priča s početka karijere neće biti ništa, a o usporedbi sa svjetskim imenima kao što su Kaka, ili na primjer Messi, nema niti govora. Iako možda smješno zvuči, izmeðu Kranjčara i ove dvojice mladića koji pišu povijest po europskim travnjacima, ne postoji velika razlika. Nikino nogometno znanje nije znatno manje od njihovog, ali postoje dvije kljuène razlike izmeðu velikih igrača i onih koji ostaju vječiti talenti – volja i želja. Kranjčar na terenu djeluje nezainteresirano, kao da ga je netko pištoljem otjerao na travnjak. S takvim stavom, za koji su ponajviše krivi mediji koji ga od malih nogu veličaju, velika karijera ostat će samo san.

Niko je dijete iz fine familije, otac mu je bio velik igrač, te samim time pravi 'plijen' za novinare. Upravo taj teret dosad je bio pretežak za Niku, jer umjesto da se na travnjaku suprotstavi zlim jezicima dodatnim angažmanom i htijenjem, kod njega se količina trke više ne mjeri u kilometrima, već metrima.

No, iako je Niko daleko od onog što, po mojem mišljenju, može dati, on je igrač koji je apsolutno potreban ovoj reprezentaciji. To se najbolje pokazalo u Sofiji protiv Bugarske, ali i kontra Švedske u Zagrebu i Brazila u Splitu. Igrača njegovog kova Hrvatska jednostavno NEMA i to je ono s čim se trebamo suočiti, htjeli mi to ili ne. Glavni zadatak njegovim trenerima, naravno i ocu Zlatku, je utuviti' mu u glavu da profesionalni nogomet nije 'hakl', te da i za pobjedu protiv jakuševečke Save trebali proliti malo znoja.

Tako će kritičarima pokazati da je njegovo mjesto upravo tu gdje je, jer njegov je slučaj ipak puno drugačiji nego kod ostalih. Tako se, na primjer, nitko ne pita zašto je mjesto u reprezentaciji zacementirano jednom Marku Babiću, koji je u Bayeru gotovo posve ispao iz početnih 11, što se i te kako vidjelo i protiv Argentine. Isto tako, nekad najavljivan kao nasljednik Maradone, čovjek koji u argentinskoj reprezentaciji ima otprilike istu takvu ulogu kao i Niko u hrvatskoj, Juan Roman Riquelme, u Baselu je bio gotovo nevidljiv.

U segmentu htijenja, Niko bi mogao štošta naučiti od Luke Modrića. Mladiæ iz Zadra imao je mnogo teži put od Kranjčara u pohodu na veliku scenu, no iz toga je izvukao puno više koristi nego reprezentativni kolega. Modrića sam gledao još u juniorima Dinama, gdje je redovito u igru ulazio s klupe za rezerve i malo je tko bio svjestan o kakvom se potencijalu radi. Potom je otišao na posudbu u Zrinjski, gdje je odradio super-tešku, ne po kvaliteti već po kolièini grubosti, Premijer ligu BiH, i ubrzo postao ljubimac tamošnjih navijača i ponajbolji veznjak prvenstva. Vratio se u Hrvatsku, posuðen je Interu, gdje je takoðer blistao, a otkako se vratio u Dinamo predvodnik je nove generacije Mamićevog 'europskog' Dinama. Stigla je na red i reprezentacija, za koju je debitirao u vrlo čudnim okolnostima.

Cico Kranjčar povukao je još jedan veliki potez, kada umjesto ozlijeðenog Roberta Kovaèa na teren nije poslao nekog od stopera, već je Tudora povukao u posljednju liniju, a priliku dao mladiću, za kojeg mnogi u domovini misle da je u reprezentaciji zaslužio mjesto njegovog sina, Nike. Modrić je svoj posao odradio odlično, iako je igrao na poziciji malo povučenijoj od one koju igra u klubu. Ipak, treba naglasiti da ni Modrić nije odigrao ništa spektakularno, nije odigrao niti jednu previše opasnu loptu, niti sam zaprijetio protivničkim vratima. Ono čime nas je iznenadio je moderna igra, jer takvih 'normalnih' veznjaka, kojih je svaka ozbiljnija reprezentacija puna, mi nemamo mnogo. Upravo je ova pozicija idealna za Modrića jer je najopasniji kada dolazi iz drugog plana, dok je na poziciji polušpice pogodniji igrač s 'finijom' loptom. Po meni, to je u ovom trenutku samo Niko Kranjčar.

Ovakav Modrić trebao bi biti jedna od glavnih karika vezne linije 'Vatrenih', na poziciji na kojoj smo toliko deficitarni, ali ne treba se zanositi da se već radi o svjetskoj klasi. O tome dosta govori činjenica da je u najuglednijem argentinskom listu Clarin, Modić ocijenjen sa 'četvorkom', te da je jedini s manjom ocijenom kod 'Vatrenih' očajni Tomas, koji je pobrao 'trojku'. Zanimljivo, u istim novinama Niko Kranjčar je zaslužio čistu 'peticu'.

Damir Dobrinić

Comments loading...

 

Miscellaneous info

User since

Jan 25, 2006 at 11:24am

 

Last posts

Re: I love the song!, Jan 12, 2013 at 11:14pm

U Zagrebu ulaznice šest puta skuplje nego u Kijevu, Oct 4, 2012 at 7:39am

Re: Kada obezvrijedite klub, što drugo očekivati?, Sep 22, 2012 at 11:39pm

Kada obezvrijedite klub, što drugo očekivati?, Sep 22, 2012 at 11:37pm

Re: Zdravko Mamić, Sep 14, 2012 at 9:03pm

Re: Zdravko Mamić, Sep 14, 2012 at 9:01pm

Re: Ulaznice PSG, Sep 14, 2012 at 8:49pm

Re:, Aug 11, 2012 at 11:56pm

Transfering posts, Aug 11, 2012 at 11:31pm

Re: Zdravko Mamić, Feb 28, 2012 at 8:07am

 

Friends

Friend list loading...
 

Live feed


Filter: 1112227 + friends Just 1112227

Live feed loading...

 

Pictures

 

Go back

You are not logged in (login)