Runboard.com
You're welcome.

1112227

Last blog entries

Velika obljetnica

February 21, 2011 at 11:15am

Image

Velika obljetnica

Plavi imaju pravo na svojih stotinu svjećica

Večernjak i čitatelji izabrat će najbolje u stogodišnjoj povijesti plavog kluba

Autor: Robert Junaci 31.01.2011 10:24


Rasprava zacijelo nikada neće završiti, priča o tome je li Dinamo osnovan 1911. ili ipak 1945. bit će aktualna kad god netko spomene plavi rođendan. I sad, kad će u travnju Dinamo slaviti stoti rođendan, kao sljednik Građanskog, maksimirskom klubu osporavaju se godine. Dijelom s pravom, ali argumenti da Dinamo ima pravo i da treba slaviti stotinu godina ipak su znatno jači.

Isti igrači, trener...

Dvojbama su nerijetko pridonosili i maksimirski kroničari, pisci plave povijesti koji su pisali kako je puhao politički vjetar. Pa su se gubili u bespućima povijesne zbiljnosti (podudarnost s naslovom knjige dr. Franje Tuđmana nije slučajna) i unosili zablude.

Nije sad stvar da su plavi odlučili slaviti veliki rođendan jer ga slavi i Hajduk. Iako obojica stogodišnjaci, Hajduk je dva i pol mjeseca stariji i to mu nitko ne kani osporiti. No, Dinamo je sljednik Građanskog i ima pravo na svoj rođendan, ima pravo zapaliti stotinu svijeća na svojoj torti.

Poveznice s Građanskim, koji je, kao i HAŠK i Concordia, 1945. ukinut dekretom uz obrazloženje da su podržavali NDH, više su nego dovoljne da bi se Dinamo mogao prozvati stogodišnjakom. Dinamo je osnovan desetak dana poslije gašenja spomenutog trojca.

U novoosnovani klub došli su igrači Građanskog – August Lešnik, Franjo Wölfl, Zvonimir Cimermančić, Mirko Kokotović, Branko Pleše, Emil Urch, Milan Antolković, Ivica Reiss, Ernest Dubac, Ivica Medarić, Nikola Duković, Oskar Jazbinšek – isti je bio trener, Martin Bukovy, koji je od 1935. do gašenja vodio Građanski, a onda odmah nastavio u Dinamu sljedeće tri godine. Ista su bila četvorica članova uprave, maser, pa i stadion jer je Dinamo igrao na igralištu Građanskog na Koturaškoj cesti. Dinamo je preuzeo i dresove, ostala je plava boja kakvu je dotad imao Građanski. A i navijači su ostali isti.

Pametnom više nego dovoljno, uostalom, i sami bivši igrači s kojima smo imali prilike razgovarati osjećali su se kao da nisu promijenili klub, klub je promijenila samo politička volja.

Prvih stotinu godina

Ona se petljala i poslije, u Hrvatskoj, kad se nije poslušao glas javnosti, navijača, koji su u Maksimiru skandirali Građanski, Građanski. Napravljena je povijesna pogreška i klub je dobio kovanicu HAŠK Građanski te otvorio frontu s navijačima koja nije smirena ni imenom Croatia, iako se pod tim imenom igrala i Liga prvaka.

Kako bilo, 26. travnja naklonit ćemo se stotom rođendanu plavog kluba.

Večernji list pokušat će u toj stogodišnjoj povijesti izabrati najbolje igrače, najboljeg trenera.

A za to će trebati i pomoć naših čitatelja koji će sudjelovati u tom izboru najboljih u prvih stotinu godina kluba.

http://www.vecernji.hr/sport/nogomet/plavi-imaju-pravo-svojih-stotinu-svjecica-clanak-246097

Comments loading...

Luka Modrić - Istinski sportski heroj

February 22, 2008 at 11:32pm

Image

Luka Modrić - Istinski sportski heroj

Antonija Pavlić

Luka Modrić, posljednji dragulj 'Maksimirskog Svetog Trojstva' uskoro će napustiti Zagrebački klub i svog 'drugog oca' i zaputiti se u svijet, trbuhom za kruhom. Zdravko Mamić, odbio je sve ponude koje su danima pristizale za Luku i odlučio kako će nas svojim potezima očaravati i uveseljavati barem do ljeta. Iako je Luka htio otići, te se iz njegovog ponašanja dalo zaključiti mnoštvo stvari, 'mali' Modrić našao je motivacije te se posvetio usavršavanju jedinih stvari s kojima bi postao ona najveća svjetska klasa, udaracu i preciznosti. Kada se cijeli slučaj 'Prodaja Modrić' pogleda iz drugog kuta, odluka Zdravka Mamića može se smatrati i dobrim potezom. Modrić bi otišao u neki veliki Europski klub, te bi rijetko dobio priliku dokazati da se može nositi i sa najvećima. U pitanje bi došla i njegova forma na Europskom prvenstvu, kao i sam nastup, a kada se zna da će prvenstvo Europe pratiti cijeli svijet, svi svjetski klubovi, menađeri i igrači, za Lukin daljnji igrački razvoj, slaba predstava na Euru ne bi nimalo koristila.

Od kada je formirana Hrvatska nogometna liga, nije se pojavio igrač sa takvim osjećajem za loptu i prostor, takvim talentom, voljom, željom i borbenošću u svakoj utakmici, bila to utakmica Kupa sa četvrtoligašem ili pak Liga Prvaka sa Werderom. Lukina želja za igrom prerasla je Prvu HNL, njegova tehnika ne može se mjeriti ni sa igračima u mnogo većim ligama nego što je naša, a 'hladna glava' i čelična volja najveće su odlike jednog od najtalentiranijih Hrvatskih nogometaša ikada.

Rođeni Zadranin, za Dinamo navija od kada 'zna za sebe'. Iako je u Hajduku bio na probi, nije prošao. Splitska struka ocijenila ga je kao 'premalog'. Taj 'mali' Luka danas je na vrhu liste želja najvećih svjetskih klubova. Kako sam kaže, za Dinamo je navijao oduvijek i drago mu je što je imao priliku da zaigra za Zagrebački klub. U Hajduku, kaže, ne bi igrao. Njegovo srce oduvijek je kucalo samo za Dinamo.

Modrići iz 'Modrića'

Lukina obitelj dolazi iz malog dalmatinskog sela Modrići, smještenog na kršovitim obrnocima Velebita, južno od vrha Sv.Rok. Luka je ime dobio po djedu, koji je po zanimanju bio cestar, te je radio na državnim cestama koje su povezivale Dalmaciju i Liku. Roditelji malog Luke radili su u Obrovačkim socijalističkim poduzećima, do početka Srpske agresije na Hrvatsku. Modrići su se 1991. našli na teritoriju na kojem su pripadnici Srpske vojske radili strašan teror nad Hrvatskim stanovništvom. Četnici su 18. prosinca 1991. ubili i starog Luku Modrića, izrešetavši ga rafalima, iz čistog mira. Nakon smrti djeda, Modrići su se preselili u Zadar gdje su kao izbjeglice dobili smještaj u hotelu Iž. Lukin otac Stipe, dobio je posao u hrvatskoj vojsci, a kako je hotel Iž bio jako blizu stadiona NK Zadra, sina je upisao u nogometnu školu. Prvi Lukin trener bio je Davor Matošević, koji je i danas vrlo dobar s Lukom.

«Radio sam godinu dana s djecom, među kojom je bio i mali Luka, kojeg je otac 1992. upisao u našu školu nogometa. Mali je bio uplašeno dijete, ali sam brzo primijetio da mu se lopta ‘lijepi’ za nogu. Kako je bio malen i nejak, stalno smo pričali o tome hoće li narasti ili neće. Ne može se nikad pouzdano reći tko će biti veliki igrač. Ono što je Bog dao u genima, to ostaje, a rad to oplemeni. Luka je na ćaću Stipu koji je također nizak, ali je čvrst. Stipe je igrao u Obrovcu, u NK Rudar, a do prije dvije godine igrao je za NK Jasenice i bio njihov najbolji nogometaš» - kazao je Matošević

Preokret Lukine karijere

Nakon Matoševića, Lukinu generaciju nakratko je preuzeo bivši igrač Zadra i Partizana Miodrag Paunović, no šef omladinske škole Tomislav Bašić, kako bi sina 'spasio od ulice' Paunoviću daje stariju generaciju a novi Lukin trener postaje Bašićev sin Domagoj. 'Mamićev' čovjek u Zadru, Tomislav Bušić, rado pokazuje sliku svog pokojnog sina i Luke, iz vremena kada je Luka igrao u Zadru.

«Luka je bio predodređen za to da postane vrhunski igrač, no ljudi su u to vrijeme krivo zaključivali jer je bio fizički slab. Kao takav, nekima nije pasao, jer su mislili da igrači moraju imati fizičke predispozicije kako bi igrali vrhunski nogomet. Luka je dokazao suprotno» – kazao je Bašić

Kad su imali desetak godina, Luka Modrić i Mario Grgurević (Danas u Interu) otišli su u probu u Hajduk, gdje su ih ocijenili, kao 'slabe'. Luka je potom dobio još veću motivaciju, te je 1996. na Hajdukovom turniru Sveti Dujam bio najzapaženiji igrač, no Hajduk ga je i dalje ignorirao.

«Bili su s Hajdukom na nekim turnirima u Italiji, ali ih nisu prepoznali kao kvalitetne igrače. U Hajduku su mislili da dječaci nikamo neće otići» – napominje Bašić, te dodaje kako su mladići u Hajduk otišli bez znanja kluba.

«Nakon završetka osnovne škole, Modrića i Grgurevića odveo sam Zdravku Mamiću koji je imao privatnu agenciju. Do tada Mamića nisam ni poznavao, o njemu sam samo bio čitao. Njegovi ljudi, skauti, nigdje nisu primijetili Modrića. Ne znam zašto, ali Mamić je meni vjerovao, uzeo je Modrića ‘na neviđeno’. Smatrao sam da taj momak, Luka Modrić, kao i Grgurević, može uspjeti u nogometu»

Kako kaže Bašić, Luka je inspiraciju i motive pronašao upravo u siromaštvu. Njegova obitelj bila je toliko siromašna, da sinu nisu mogli priuštiti ni kostobrane, umjesto toga, otac mu ih je sam izrađivao – od daščica. Bašić je sačuvao kostobrane, vjerujući kako će Luka postati veliki igrač – i bio je u pravu.

«Možda je motiv našao u toj bijedi i teškoćama koje su ga pratile. Možda su se u njemu rodili revolt i želja za uspjehom. Ne znam je li ga to poticalo, ali sam uvjeren u to da to ima krupan značaj u razvoju čovjeka, mentalnom i fizičkom»

Prelazak u Dinamo

Današnji sportski direktor NK ZADRA Josip Bajlo, žestoko se protivio Modrićevom prelasku iz Zadra u Dinamo. Nije mu bilo drago što je NK Zadar gubitnik u cijeloj priči, no veoma je zadovoljan Modrićevim uspjehom.

«Nisam htio potpisati te papire pa sam zbog toga imao spor s tadašnjim vlasnikom kluba Jurjevićem koji je, uz Modrićeve roditelje, na mene vršio strahovit pritisak. Zbog toga smo bili u sukobu. Ja sam htio zadržati malog Modrića, ali nisam mogao. Njegovi su roditelji rekli da se sele, da mu je otac djelatna vojna osoba, što je istina, pa ga zbog toga, prema propozicijama nogometnog saveza, nisam mogao zadržati. Međutim, oni se nisu odselili iz Zadra. Znao sam da će tako biti. Nisam Jurjevića mogao nagovoriti na to da Luka igra još dvije godine za naše juniore, da zaigra za prvu momčad i da tek tad počnemo otvarati vrata Dinamu ili Hajduku. U tom bismo slučaju imali veći profit. Zadnje dvije godine koje nogometaš provede u klubu tad su se valorizirale s po 20.000 maraka, a ovako smo dobivali po 3000 na osnovu toga što je bio kod nas. Sad se, pak, svaka godina vrednuje po 20.000 eura. Da je Modrić, nakon što je kao dijete 10 godina proveo u NK Zadar, igrao u našoj seniorskoj ekipi dvije-tri godine, klub bi, umjesto 12.000 maraka, danas dobio 350.000 eura odštete - ljutito ističe Bajlo.

Za Luku, pak nalazi same riječi pohvale i čudi se što ga nitko iz Hajduka nije primjetio.

«Luka Ima takozvani periferni vid i osjećaj za kontakt s igračem. Čudo je kako Modrić izbjegne kontakte. Ima igrača koji bi ga htjeli faulirati, ali to još nikome nije uspjelo, on se uvijek odmakne, ima oči otraga.»

Luka je ipak, 2000. preselio u Zagreb. Potpisao je stipendijski ugovor, i za cimere dobio Hercegovce Davora Landeku i Ivicu Džidića

«Nas smo trojica bili ekipa, najviše smo vremena provodili zajedno. U Zagrebu smo živjeli u istom kvartu, na Ravnicama, hranili smo se u Dinamovu restoranu, nakon što smo potpisali stipendijski ugovor. Luka je godinu mlađi od mene. Trener Štef Deverić u našu je ekipu pozvao nekoliko mlađih igrača, Modrića, Ćalu i Cindrića, pa smo 2001. godine krenuli zajedno. Dvije smo sezone igrali zajedno i bili smo uspješni. Za juniore Dinama igrali smo dvije godine i osvojili kup. Igrali smo i za mladu momčad Dinama, koju je vodio Ilija Lončarević. I u toj smo ligi bili prvi. Isti smo dan 2001. potpisali profesionalni ugovor za Dinamo – priča Džidić.»

Comments loading...

Luka Modrić - Istinski sportski heroj

February 22, 2008 at 11:30pm

Image

Nastavak:

Pustolovina u Zrinskom

Dinamo se očito želio rješiti Modrića, Džidića i Landeke te ih je 2003. posao u NK Zrinjski na posudbu. Mladi talentirani igrači nisu željeli odustati, te su svojim igrama spasili Zrinjski od ispadanja iz lige.

Tadašnji trener Zrinjskog Stjepan Deverić poticao je mlađe igrače da iz Dinama odu na posudbu, te je zajedno sa trojicom mladića otputovao u Zrinjski. Napomenuo je kako su htjeli vidjeti mogućnosti svakog igrača, te ih poslije ako je to potrebno, vratiti u Dinamo.

«Iako Zrinjski nije bio moćan financijski i igrački kao sad, dobro smo igrali. Bilo nam je bitno ostati u ligi, a napravili smo i više od planiranog. To smo ostvarili mnogo prije kraja prvenstva. Praktički, i Đidić i Landeka su bili među boljima u toj momčadi, a Luka Modrić bio je proglašen igračem godine. Igrati bez njega bilo je nezamislivo» – govori Džidić

Luka je očvrsnuo u Ligi u kojoj se igra vrlo čvrsto i oštro, te je danas vrlo uspješan upravo u skoku, iako je rastom mali, te ga protivnički igrači ne mogu zaustaviti niti prekršajem.

«Bosanskohercegovačka je liga bila takva da su sva gostovanja bila teška. Igra je gruba i suđenje ne štiti igrače. Trebalo je to, na neki način, preživjeti. Ondje se igra puno oštrije nego kod nas, gostovanja su neugodna, teška, svaka je utakmica kvalifikacijska. Onaj tko u BiH kiksa na domaćem terenu, već je u problemima» - nastavlja Deverić

Iako navijači nisu otprve prihvatili Luku jer su mislili da je slab i da će ga zbog rasta 'gurati', ubrzo je postao njihov miljenik. Na gostovanjima, Luki i suigračima nije uvijek bilo lijepo, posebno na onima protiv Srpskih klubova, na kojima se igra žestoko i bez sučeve 'zaštite'.

«Prilikom gostovanja u Trebinju i Banjoj Luci, znali smo dobiti batine. Suci vide neke stvari, ali se prave da ih ne vide. Kad su domaćini u situaciji da mogu ispasti iz lige, služe se svim i svačim. Kako se Luku nogometaški nije moglo zaustaviti, dobivao je udarce, iako nije bio u posjedu lopte» - kaže Džidić.

Modrić je najbolju utakmicu za Zrinjski odigrao u proljeće 2004. kada je gotovo sam pobijedio NK Sarajevo, koji je igrao čvrsto i veoma oštro.

«Sarajevo je te godine bilo jako, borilo se za prvaka, a nama su trebali bodovi za opstanak. Luka je odigrao utakmicu za pamćenje. Pobijedili smo 2:1. Za naše je vodstvo Luka sam uzeo loptu s centra i na kraju zabio gol. Najviše nam je pomogao tako što smo ostali u ligi, bio je najbolji igrač, vidjelo se da je za klasu bolji od svih nas Dosta smo razgovarali o njegovoj stabilnosti na terenu, a on je najviše spominjao pokojnog trenera iz Zadra, Bašića. Luka mi je pričao da je kao mali puno radio na tome da u trenutku primanja lopte, kad mu je igrač iza leđa, napravi igrača viška. Kad prima loptu, Luka osjeća što mu se događa iza leđa. Kako vezni igrač na sebi uvijek ima igrača, teško je napraviti višak, a Luka to zna»

Međutim, Luka nije samo nogometaš, Luka je i čovjek, i mnogi njegovi suigrači najviše hvale upravo njegove velike ljudske kvalitete.

«Luku cijenim više zbog toga što je veliki čovjek, nego zbog toga što je veliki igrač, on je uvijek isti, na terenu daje uvijek sve od sebe. Na utakmicama se uvijek trošio, davao je maksimum, bez obzira na to je li igrao u Zrinjskom, Dinamu ili u hrvatskoj reprezentaciji» - napominje Džidić

Navijači Zrinjskog, Ultrasi, na kraju sezone zahvalili su se Luki na dobrim igrama te mu kao najboljem nogometašu prema njihovu izboru dodijelili pokal Trofej Šunjić. Blaž Slišković, koji je danas u Zrinjskome sportski direktor, napominje kako su se u klubu koji se borio za opstanak fantastično vidjele sve njegove kvalitete.

«Mogle su se vidjeti Lukine kvalitete dok je igrao za Zrinjski, klub koji se borio za opstanak. Za klub je to bila prijelomna godina: ili će potonuti ili će uzeti mjesto koje mu pripada u BiH. Luka je igrački stasao, stekao je samopouzdanje, svjestan je svojih kvaliteta. Njemu je svejedno gdje igra, na Wembleyju ili u Zaprešiću ili pod Bijelim brijegom u Mostaru. Luka je skroman dečko. Za njegov uspjeh zaslužni su i pravi ljudi koji ga okružuju»

Reprezentativac

Đuro Bago, tadašnji Dinamov pomoćni trener, možda je i jedna od važnijih osoba, koji su pokrenuli njegovu sportsku karijeru. Nakon što se 2004. vratio u svoj matični klub, Dinamo ga je htio vratiti natrag u Zrinjski, no tu je na red došao Bago, koji je sredio da Modrić, Ćorluka i Ćale zaigraju i za Inter.

«Modrića su htjeli opet poslati u Mostar, Ćorluku također, iako nije imao ni ugovor s Dinamom. Urgirao sam kod Branka Ljaljka, tadašnjeg direktora NK Inter, da u klub primi Modrića, Ćorluku i Čalu. U Interu su zaigrali odlično i na kraju sezone bili drugi na ljestvici, iza Hajduka. Danas se svi hvale da su Modrića i Ćorluku prepoznali kao vrhunske igrače, što nije točno. Da je Modrić bio vraćen u Zrinjski, vjerojatno bi ondje i ostao, poput Džidića i Landeke, koji su također izvrsni igrači, ali to nitko nije vidio - uvjereno će Bago.»

Modrić je sa suigračima u reprezentaciji Ćorlukom i Ćalom, koji su danas kao i Luka postali jedni od najzapaženijih igrača Europe, bio najzaslužniji za fantastičan Interov niz i rezultat u prvenstvu. Nakon fantastične sezone u Zaprešiću, dobio je mjesto u prvoj postavi najvećeg Zagrebačkog kluba, te ubrzo zaigrao i za reprezentaciju. Za samo nekoliko godina, Luka je postao igrač kojega – 'svi žele'. Osim vlastitog zadovoljstva i uspjeha, sreću i mir donio je i svojoj obitelji. Luka Modrić, uskoro će postati najveće nogometno ime na ovim prostorima, a i mnogo šire.

http://hr.nogonet.com/index.php?option=com_content&task=view&id=4170&Itemid=120

http://www.modricfansite.bloger.hr/

Comments loading...

Maksimir sve bliži Europi

March 16, 2007 at 10:08am

Image

Piše: Tomislav Pacak
http://www.sportnet.hr/


Još jedno suvereno kročenje travnjacima HNL-a više ne zadovoljava ambicije Dinama kojem izazov (nažalost) više nisu Hajduk i ostatak društva, već samo i jedino Europa. Maksimirski klub svakim je danom na višoj razini, igrački, organizacijski i marketinški, čak se naziru i obrisi ispravne i kvalitetne klupske strategije. Nažalost po Dinamo, na neke preduvjete za europski iskorak ne može utjecati ponos Zagreba grada...

Maksimirski je klub pod vodstvom Zdravka Mamića dugo lutao u traženju strategije koja bi Dinamu donijela dugo željeno prezimljavanje u Europi. Mamić je u svojoj ljubavi prema Dinamovom grbu silno želio veliki uspjeh, pa je mijenjao trenere, igrače i strategije nakon svakog europskog neuspjeha. Tako, naravno, nije išlo, strategija je pojam koji uključuje strpljenje kojeg u Maksimiru uglavnom nema.

No u toj gradnji "velike momčadi" činilo se i dobrih stvari. Primjerice, Dinamova škola dobro je radila, a prva momčad već godinama je nezamisliva bez igrača iz "inkubatora". Ta škola je Dinamova sadašnjost i budućnost, zagrebački klub (ali i bilo koji hrvatski) može biti uspješan jedino ako škola puni prvi sastav pravim igračima.

I okosnica sadašnjeg Dinama rezultat je rada u mlađim dobnim kategorijama, pa tako igru nose Modrić, Eduardo i Ćorluka, a u ili blizu prve momčadi su Drpić, Čale, Lončarić, Mikić, Tomić... To je Dinamovo najveće bogatstvo, škola mora biti temelj budućnosti jer Dinamo momčad za Europu ne može kupiti. Primjerice, Dinamo ne može "iskeširati" 10 milijuna eura za igrača klase Eduarda ili Modrića...

Uz mladiće ponikle u Dinamovoj akademiji, klub se odlučio i za vraćanje "odbjeglih sinova" što je još jedan ispravan način za građenje europski konkurentne momčadi. Naime, koliko god Bandić "ulupao" novca u Dinamo, Modri teško mogu biti konkurentni bogatijim europskim klubovima. Ne samo zbog novca, već zbog izazova igranja u pravoj ligi. Iz tog razloga, Dinamo neće moći dovesti Viduku, Petrića ili Roberta Kovača, koliko god hvale vrijedna bila takva Mamićeva ideja.

Iskusni majstori s iskustvom igranja u europskim ligama, ako su još u potentnim igračkim godinama, neće doći u Dinamo osim ako su Dinamova "djeca" ili ako Dinamo trebaju kao novu "odskočnu dasku" za posrnulu inozemnu karijeru. To je jednostavno realnost koja se neće promijeniti tako brzo; Dinamo bez obzira na novac iz inozemstva može dovesti jedino: a) nedokazane južnoamerikance (ili afrikance), b) istrošene internacionalce s upitnim fizičkim mogućnostima (Nowotny) ili c) Dinamovu "djecu". Ako se treba birati od toga troje, izbor pod c) uvijek je bio najbolji i najpametniji za maksimirski klub.

U tom svjetlu, povratak Tome Šokote vrhunski je potez vodstva Dinama. U Maksimir sigurno neće doći Samuel Eto'o ili Didier Drogba, pa ni Petrić ili Olić, bar ne u godinama kada mogu igrati zapaženu ulogu u ligama petice. Pronaći centarfora koji je još u dobrim nogometnim godinama, koji ima iskustvo zaista velikih europskih klubova (Benfica, Porto), koji ima reprezentativna iskustva definitivno nije lako, a boljeg od Šokote Dinamo neće naći. Ne zato što ga nema, čak nužno ne zato što takvoga eventualno ne bi mogao platiti, već zato jer je Šokota najbolji napadač koji je spreman doći u Dinamo.

Stoga je dovođenje Šokote najbolji potez koji je Mamić mogao povući, no da bi se taj potez uistinu isplatio potrebno je ispuniti jedan preduvjet - ne prodati Eduarda ovoga ljeta. Naime, Šokota ne može nikako biti zamjena za reprezentativnog napadača u naponu snage, može mu biti tek odličan komplement. S obzirom na svoje različitosti i svoje vještine, Šokota i Eduardo vjerojatno bi bili odličan napadački dvojac, duo s kojim Dinamo može u Europu.
Dinamova momčad ovoga trenutka ima puno više potencijala nego ona jesenska. "Old-timeri", Agić, Cvitanović i Nowotny zamijenjeni su potentnijim i moćnijim Schildenfeldom, Pokrivačom i Jertecom. Šifo se već nametnuo kao član udarne momčadi, nakon odlične partije protiv Hajduka blizu je i Pokrivač, a Jertecov talent mogao se na trenutke vidjeti protiv Osijeka. Sammir još nije opravdao hvalospjeve s priprema, no možda se i u tom Brazilcu krije dobar potencijal.

U svakom slučaju, Dinamo ima tri dragulja (Eduardo, Modrić, Ćorluka) i jako puno potencijala, mladih igrača koji imaju moć i znanje za konkuriranje u Europi - Čalu, Schildenfelda, Pokrivača, Jerteca, Vukojevića, kao i mlade "lavove" poput Tadića, Pandeva ili Havojića. Kad im se pridoda Šokota, neće puno nedostajati do momčadi koja može ostvariti europski uspjeh - možda jedan iskusni veznjak i isto takav branič, pod uvjetom da struka vjeruje Filipu Lončariću kao prvom vrataru.

Dinamo se definitivno diže i organizacijski, u odnosu na rad ostalih hrvatskih klubova, Dinamo je za nekoliko kopalja iznad. Od sektora za komunikacije, gdje se dolaskom Nevena Cvijanovića pokrenulo puno izvrsnih projekata, preko raznih humanitarnih akcija u kojima Dinamo sudjeluje do marketinško-financijskog sektora u kojem se Modri sve bolje snalaze.
Nažalost, na neke stvari Dinamo ne može utjecati, a itekako su bitne za dodatni iskorak maksimirskog kluba. Stadion je, na primjer, goruće pitanje na koje nitko ne počinje odgovarati djelima, makar svi imaju neki svoj odgovor. Europski Dinamo treba i europski stadion, no takav ne može sagraditi klub već se mora uključiti grad.

Natjecateljski gledano, Dinamu za Europu nedostaju jače utakmice. Nakon Kup dvoboja s Hajdukom postalo je jasno da je splitska ekipa razinu ispod Dinamove, a kako je ostatak HNL-a još jednu razinu niže jasno je da Dinamo u Hrvatskoj nema suparnika na kojem bi testirao svoju snagu. Iz sudara s boljima od sebe izlazi se jači, a Dinamo takvih ogleda kroz godinu nema, pa onda to iskustvo skuplja kroz poraze od Arsenala i Auxerrea.
Može li se to riješiti odigravanjem prijateljskih utakmica s jakim europskim klubovima? Djelomično možda i može, no prijateljski susreti se s razlogom zovu - prijateljski. Zbog toga je dovođenje igrača koji imaju iskustvo europskoj uspjeha s Dinamom, kao što ima Šokota, dobar način za poboljšavanje Dinamovih izgleda u Europi iduće jeseni. Mamić zna da mora sve uložiti u taj jesenski Dinamo, jer će nakon prodaje Eduarda i/ili Modrića iduće zime (što je neminovno) biti potreban novi period prije nego škola ponudi neke nove nositelje igre...

Comments loading...

Zbog jednog poraza iz Mamića opet izlazi 'zvijer'

April 1, 2006 at 4:13am

Image


Piše: Tomislav Židak, urednik sportske redakcije Jutarnjeg lista.

U ponedjeljak popodne nazvao me stari poznanik iz Sesveta. Rijetko se javlja, ali kada zove onda to ima određenu težinu. I ovaj put je inzistirao:

Ne smiješ podleći svim tim huškačima koji laju protiv Mamića zbog jedne obične pljuske, mi najbolje znamo koliko on voli Dinamo! On plače zbog svakog poraza, on svaki neuspjeh prima tako emotivno...

'Ali...', uspio sam zaustiti, no istog sam časa bio prekinut.

Nema tu nikakvog 'ali', Mamić je naš dečko kojega treba zaštititi od zločestih medija. Nećeš valjda i ti potpasti pod utjecaj tih jalnih tipova za koje nisam siguran da im je Dinamo u krvi...

Slušajući uvaženog sesvetskog obrtnika, sjetio sam se jednog fragmenta iz života Zdravka Mamića. Kada bi Dinamo gubio, 'udarao je glavom po asfaltu'. Iz tog razdoblja su vjerojatno i zaostali 'specijalni' defekti...

Sasvim je nevažno, posebno u ovakvoj bodovnoj situaciji, ako Dinamo izgubi utakmicu. Možda će to malo zaboljeti tek sponzore, koji su uložili novac u Dinamovu nepobjedivost. Malo će zaboljeti i sjevernu tribinu, koja se za vrijeme utakmice troši poput Ivana Bošnjaka, daje sve od sebe za pobjedu modrih dječaka. Pogodit će taj poraz i taštinu Josipa Kužea, kojemu je Rijeka već desetljećima trn u peti (i 1990. godine oteli su mu prvenstvo nakon 1:1 na Kantridi, op. a.), a uzbudit će se još samo Zdravko Mamić i pljuskama ispratiti goste iz svečane lože.

'Klepetušu' će, ni kriv ni dužan zaraditi i šef riječke POA-e, što je posebna neugodnost za zagrebački klub, jer nije preporučljivo zamjerati se tajnim službama. Ali dobro je znati da su one bile tamo. Pa ako već predbacuju Dinamu, odnosno Croatiji, da je prije sedam godina, uz pomoć tajnih službi otela prvenstvo Rijeci, dobro je znati da i Rijeka ima svoje uporište među 'špijunima'. Bilo bi glupo pitati što je gospodin radio u Loži Maksimir, jer i tajne službe imaju pravo na ljubav prema nogometu, ali je smiješno da se agenta može otkriti na tako banalan način. Jednom pljuskom!

Mediji su se proteklih mjeseci 'polomili', ne bi li narodu dokazali da se Zdravko Mamić popravio, da je oplemenio svoj odnos prema javnosti, da je onaj poznati divljak iz njegove prošlosti iskorijenjen, uništen i prekrižen. Ta 'zvijer' ipak čuči u njemu.

Kada stvari krenu po zlu, Mamić će posegnuti za oprobanom Ćirinom metodom, prosut će pred narodom bombone i obećati mu brda i doline. 'Dovest ću Roberta Kovača, Šimunića, Leku', itd. Sve je to u redu, jedino dečki o tome nemaju pojma.

Provjerio sam, jedino je Saša Bjelanović bio u kontaktu sa Zvezdanom Cvetkovićem, ostalima je to bio prvi glas. Dinamo? Oprostite, nikad čuo...

Ali narodu treba iluzija, koja je nakratko prekinuta porazom protiv Rijeke. Mamić se prestrašio, na tribinama je bilo 20.000 ljudi, željnih dobrog nogometa i spektakla. Toliko ljudi na Maksimir nije dolazilo ni u zlatna Dinamova vremena i narod treba opravdanje za taj mali kiks. Pa ćemo narodu obećati Roberta Kovača, Šimunića, Leku i Bjelanovića, pljusnut ćemo tajnog agenta, idućeg dana ćemo se ispričati i show ide dalje.

Comments loading...

 

Miscellaneous info

User since

Jan 25, 2006 at 11:24am

 

Last posts

Re: I love the song!, Jan 12, 2013 at 11:14pm

U Zagrebu ulaznice šest puta skuplje nego u Kijevu, Oct 4, 2012 at 7:39am

Re: Kada obezvrijedite klub, što drugo očekivati?, Sep 22, 2012 at 11:39pm

Kada obezvrijedite klub, što drugo očekivati?, Sep 22, 2012 at 11:37pm

Re: Zdravko Mamić, Sep 14, 2012 at 9:03pm

Re: Zdravko Mamić, Sep 14, 2012 at 9:01pm

Re: Ulaznice PSG, Sep 14, 2012 at 8:49pm

Re:, Aug 11, 2012 at 11:56pm

Transfering posts, Aug 11, 2012 at 11:31pm

Re: Zdravko Mamić, Feb 28, 2012 at 8:07am

 

Friends

Friend list loading...
 

Live feed


Filter: 1112227 + friends Just 1112227

Live feed loading...

 

Pictures

 

Go back

You are not logged in (login)