Runboard.com
You're welcome.
Dinamo Zagreb forum - Naslovna

        
HNK Borovo, Vukovar



Click Here to Visit! Super Top 100
  


runboard.com       Registriraj se/Sign up (Learn about) | Upiši se/Log in (Izgubljena zaporka?/Lost password?)


 
1Gost Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info


Globalni korisnik

Registriran: 10-2006
Postovi: 15
Karma: 2 (+2/-0)
Reply | Quote
posticon Zdravko Mamić


Zdravko Mamić – američki san na HR način

Karijera jednog od danas najmoćnijih ljudi hrvatskog nogometa započinje dolaskom karizmatičnog trenera Miroslava Ćire Blaževića u Zagreb. Tada 23-godišnji Zdravko Mamić radio je kao trgovački putnik jedne srbijanske tvrtke iz Vranja. Živio je u Sesvetama, gdje se doselio iz Bjelovara sa svoja dva brata, Stojanom Antom i Zoranom. Bez oca, koji je, da bi ih uzdržavao morao raditi u Njemačkoj, braća Mamići svoju su priliku za bijeg iz siromaštva vidjeli u nogometu. Dok je Stojan Ante nastupao čak i u šampionskoj momčadi Hajduka iz 79., a igrački put puno mlađeg Zorana tek je bio pred njim, Zdravko se prestao aktivno baviti nogometom, ali je još uvijek bio prisutan na utakmicama Dinama u kojem je nekad i trenirao. Tribine maksimirskog stadiona bile su njegov poligon. Kako danas zna često reći, kada ga Bad Blue Boysi uzmu na zub, da ne razumije zašto to rade jer je i on ponikao upravo iz njihovih redova, je zapravo istina.
Premda tih godina organizirani Dinamovi navijači kakve danas poznajemo nisu postojali, Zdravko je upravo to pokušavao napraviti. Mogli bismo ga nazvati moderatorom tadašnje zagrebačke publike, izrađivao je transparente, okupljao plave «drukere» i putovao s Dinamom na gostovanja.

11. listopada 1980. godine trener Dinama postao je Miroslav Blažević. Mamić je sa tribina ugledao izvanrednu priliku. Ubrzo se sprijateljio s Ćirom i da „ozakoni“ njihovu vezu, pozvao ga za kuma na vjenčanju s prvom suprugom Nadom. Legenda iz tog vremena kaže da je Blaževićeva supruga Zdenka u liku Zdravka Mamića, kada ga je Ćiro prvi puta doveo doma, vidjela samog Lucifera!

Prijateljstvo novopečenih kumova cvjetalo je. Ćiro je 1982. godine donio naslov prvaka Jugoslavije u Zagreb nakon 24 sušne godine, što ga je pretvorilo u nacionalnog junaka. Političke dimenzije ovog uspjeha, jer Dinamo je tada smatran nacionalističkim klubom, ubrzale su odlazak Miroslava Blaževića, koji je uslijedio već 1983. godine nakon osvojenog kupa Jugoslavije. Mentor i stvoritelj Zdravka Mamića otišao je u Zurich na klupu Grasshoppera. Ćiro 1984. osvaja prvenstvo Švicarske, a društvo mu u domovini čokolade često pravi Zdravko Mamić, što ih još više zbližava. Kulminacija njihovog tadašnjeg odnosa dogodila se u srpnju iste godine kada je Zdravko Ćiru, uoči prijateljskog ogleda Dinama i Grasshoppera, dočekao u Zagrebu obasuvši ga cvijećem. Sljedeće dvije godine u Maksimirskoj 128. traju borbe za vlast. Mamić je opozicija koja u svakom trenutku zastupa interese svoga kuma koji preko Grčke i Kosova, 1986 godine, po drugi puta sjeda na klupu Dinama. To razdoblje za Dinamo nije rezultatski osobito uspješno. Modri su se morali zadovoljiti uglavnom šestim mjestom na tablici. Novu eru Blaževića na klupi ipak je obilježila afera s odlaskom Roberta Prosinečkog 1987. godine u Zvezdu, prvenstveno zbog kratkovidnosti Dinamovog trenera koji u njemu nije prepoznao budućeg prvaka Europe i igrača Real Madrida i Barcelone. Slična sudbina iste godine gotovo je zadesila još jednu legendu Maksimira. Marku Mlinariću isticao je ugovor, a čelništvo kluba nije moglo ili nije htjelo iznaći financijska sredstva za produljenje ugovora. Na scenu tada stupa Zdravko Mamić, koji je cijelo vrijeme tu negdje oko kluba, u društvu svoga kuma. Mamić po Zagrebu organizira sakupljanje novca za novi ugovor Mlinke. Na kraju uspijeva od poduzetnika, koje je okupio u popularnom restoranu „Okrugljak“, izvući [sign in to see URL] tadašnjih DEM-a, što je bilo dovoljno za spas čovjeka kojega će 18 godina poslije istjerati iz kluba. Bio je to prvi veći podvig ambicioznog Zdravka, podvig koji je vrlo zorno dokazao upravo nevjerojatnu sposobnost i snalažljivost. Osobine koje su ga naposljetku i lansirale u visine o kojima je tada samo sanjao. Kumovi se ponovno rastaju 1988. Ćiro drugi put odlazi iz Dinama, ovoga puta u francuski Nantes gdje će ga povezivati s namještanjem utakmica u poznatoj aferi «Tapie» zbog čega je kasnije proveo i neko vrijeme u zatvoru. Zdravko Mamić je u tim okolnostima 1989. godine stekao istinskog prijatelja u novom treneru modrih Josipu Kužeu. No konstantna uključenost u aktivnosti kluba u posljednjih devet godine, bez neke konkretne uloge u Dinamu, dozlogrdila je mladom i ambicioznom poduzetniku. Obiteljski posao Mamićevih tih je godina bio nabava boca za ocat „Kisko“ Badelu. Biznis kojim Zdravko nikako nije mogao konkurirati bogatijim „poduzetnicima“ u upravi Dinama.

Ratno profiterstvo

U turbulentnom razdoblju raspada bivše države 90/91 osim krvavog rata, podalje od bojišnica počinje nesretna privatizacija. Dok veći dio hrvatskog naroda lije krv za domovinu, „pametnija“ manjina upušta se u unosno preuzimanje državnog vlasništva. Dio tog prljavog poslao odvijao se i u divu drvne industrije iz Bjelovara „Česma“. Tu je tvornicu iverice 1992., pod još nerazjašnjenim okolnostima, preuzeo klan Mamić na čelu sa Zdravkom. Klub iz Maksimira u međuvremenu doživio je i prvu promjenu imena tako da je na čelu tada HAŠK Građanskog bio direktor Komercijalne banke Josip Šoić. Nakon jedne sjednice izvršnog odbora kluba, Zdravko Mamić prvi je puta javnosti prezentirao svoju temperamentnu narav. Nasrnuo je na predsjednika Šoića koji je, da bi izbjegao šake Zdravka Mamića morao bježati i preskakati ogradu Maksimirskog stadiona. Navodni povod takve reakcije je što Šoić nije ispunio dano obećanje Mamiću da će ga imenovati sportskim direktorom. U Hrvatsku se iz Francuske vratio i Miroslav Blažević, odmah se priključuje HDZ-u i postaje bliski prijatelj predsjednika Tuđmana. Kumovi započinju novu fazu suradnje i financijskim sredstvima „Česme“ i „Montmontaže“, Ćiro se uključuje u privatizaciju kupovinom HAŠK Građanskog. 8. travnja 1993. Blažević postaje predsjednik dioničarskog društva, većinski dioničar i trener, a Zdravka Mamića imenuje direktorom kluba. Momčad iste godine osvaja i svoj prvi naslov prvaka u samostalnoj Hrvatskoj. Od međusobne ljubavi dvojce kumova bila je veća jedino njihova ljubav prema novca, stoga idila nije predugo potrajala. [sign in to see URL] Ćiro je potjerao Mamića iz kluba zbog svađe oko [sign in to see URL] DEM-a. Snalažljivi Zdravko ipak nije iz kluba otišao praznih ruku. Dok je bio direktor kluba ponovno se uključio u privatizaciju, nabavivši većinski paket dionica Badela, kojem je ne tako davno isporučivao boce. Preprodajom tih dionica trgovcu oružja Ferdinadu Jukiću, Mamić je prvi puta „digao“ veću lovu.

Crno doba Canjuge

Kako su se ratna zbivanja smirivala tako je veliki poklonik nogometa predsjednik Franjo Tuđman sve veću pozornost posvećivao svojoj najdražoj razonodi. Ćiro treći put odlazi iz kluba i postaje izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije. Tuđman ponovno mijenja ime kluba. Ovoga puta klub je nazvan Croatia u duhu svehrvatskog pomirenja, što se na kraju, zbog pretjeranog favoriziranja od strane državnog vrha, pokazalo kontraproduktivnim. Bilo je to okruženje u kojem je marginalizirani Zdravko Mamić teško mogao egzistirati. Antipatije predsjednika Tuđmana spram Mamića pretvorile su se u jasan prezir kada je nakon susreta Croatije i Zagreba, u jednoj svađi Mamić udario igrača Zagreba Niku Čeku. Cijelom događaju svjedočio je Tuđman koji nakon toga izjavljuje da ne želi vidjeti tog čovjeka ni blizu kluba iz Maksimirske 128. Mamić je od 1995. bio prisiljen na tumaranje nogometnim provincijama poput Siska i Osijeka. Tuđman 1996. godina ustoličuje Zlatka Canjugu na mjesto predsjednika Croatije, što je ujedno i označilo početak autokratske vladavine klubom bez ikakvog oblika opozicije. Jedini protivnici te vlasti bili su BBB-i koji se nikako nisu mirili činjenicom da se njihov klub ne zove Dinamo. Upravo je tu Mamić uvidio priliku da ostane u igri. Povezao se s medijski najeksponiranijim predvodnikom BBB-a, Goranom Kovačem Mackom. I dok su navijači vodili svoju bitku, Mamić se u pozadini cijele stvari preko Macka, koji se vukao po sudovima s predsjednikom Croatie Zlatkom Canjugom, borio za svoje interese. Smrt Franje Tuđmana 99. označila je kraj vrlo uspješne ere, što se rezultata tiče. Klub je čak dva puta nastupio u prestižnoj Ligi prvaka. Bez svoga stvoritelja Canjuga nije dugo preživio, pa je uskoro, nakon sjednice izvršnog odbora 14. veljače 2000. na kojoj je uz erupciju oduševljenja navijača vraćeno „sveto ime“ Dinamo, i on odlepršao iz kluba. Vodstvo su preuzeli legenda kluba Velimir Zajec kao direktor i Mirko Barišić koji se našao u ulozi predsjednika. Zajec kao savjetnika u klub poziva Zdravka Mamića, čime je zapravo zapečatio svoju sudbinu u klubu. Mamić je brzo prepoznao financijske potencijale Mirka Barišića predsjednika uprave moćnog Siemensa. Dovoljna preporuka Zdravku da si nađe novog najboljeg prijatelja. S osiguranim zaleđem, Barišićem, Mamić kreće u konačni obračun. Samo mu je Velimir Zajec stajao na putu ostvarenja ambiciju o potpunom preuzimanju kluba. Malo više od dvije godine trajala je koegzistencija Mamića i Zajeca. Nakon što su ga kod smjenjivanja Canjuge galantno izbacili iz izvršnog odbora, Mamić se okrenuo biznisu s nogometašima. Prepoznao je da tu leži najveća lova te je njegova MSA, Mamić sports agency, počela raditi punom parom.

[sign in to see URL]


---
Just passing by!
29/Sep/07, 5:35 am Link to this post  
 
1Gost Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info


Globalni korisnik

Registriran: 10-2006
Postovi: 15
Karma: 2 (+2/-0)
Reply | Quote
posticon Re: Zdravko Mamić


nastavak



Mamić sports agency

Najorganiziranija agencija takvog tipa u Hrvatskoj svoj je prvi veliki uspjeh polučila plasiranjem Boška Balabana za 6 milijuna funti, iz Dinama, u Aston Villu. Taj i slični poslovi zbližili su Zajeca i Mamića, pa Zdravko napokon početkom 2002. ulazi u IO Dinama.

Vještim predstavama u medijima Mamić se promovira u jednog od rijetkih istinskih zaljubljenika u Dinamo koji bi financijski mogao pomoći klubu. Uz lažnu skromnost uvijek u prvi plan gura predsjednika Barišića, dok je za njega izmišljena funkcija izvršnog dopredsjednika. Puno iskusniji i snažniji nego 1993. kada ga je kao pre zelenog prožvakao i ispljunuo nemilosrdan maksimirski žrvanj, obračunava se sa Zajecom koji u ljeto 2002. bježi u Grčku pod paljbom oštrih glagola iz Mamićevih usta. Temelji za zidanje „Mamić Uniteda“ uspješno su položeni. S funkcije izvršnog dopredsjednika, iznad kojeg je jedino Barišić, koji samo nabavlja pare, započinje nemilosrdno stapanje Dinama i MSA u jedinstveni pogon bez presedana igdje u svijetu. Kumovi se u tom razdoblju mire i Ćiro po četvrti put slijeće u Maksimir na klupu. Blažević, nakon dvije sezone posta, napokon osvaja prvenstvo u sezoni 02/03. No Zdravko usprkos uspjehu tjera kuma iz Dinama. Nije mogao prijeći preko činjenica što Blažević nije forsirao igrače iz njegove agencije. Da vladavina Mamića sve više počinje sličiti na onu Zlatka Canjuge bilo je jasno i prilikom sazivanja skupštine NK Dinama 2003, kada je opasno priprijetio sesvetski trgovac oružjem Zvonko Zubak. Mamić je samoinicijativno povećao kvorum skupštinara s 30 na 80, dovevši 50 ljudi koji će dići ruku za njega. Bio je to posljednji pokušaj svrgavanja, i vladar Maksimira otada mirno spava, ako se ne uzmu u obzir povremeni mlaki pokušaji BBB-a, koji se bune jedino kada Mamić koketira s nekim iz mrskog im Hajduka. Potpunu orijentaciju nogometnom biznisu označila je i prodaja, u studenom 2004. godine, već spominjane tvornice „Česme“ najvećem svjetskom proizvođaču iverice za otprilike 10 milijuna kuna. Menadžersku mu agenciju službeno vodi sin iz prvog braka, Marijo, čije zaposlenike iz ureda u Fijanovoj seli u prostorije podno zapadne tribine pa tako i javno pretvara Dinamo u svoju agenciju. Apetiti Zdravka Mamića rastu neproporcionalno rezultatima koje ostvaruje „njegov“ Dinamo. U četiri godine uspio je samo dva puta osvojiti hrvatsko prvenstvo, bez i jednog famoznog „Božića u Europi“, neostvarenog sna već 35 godina. Nije ga srušio niti najlošiji rezultat u povijesti HNL-a kada je Dinamo u smiješnoj „ligi za bedaka“ završio sedmi. Mamić je tada, u ožujku 2005., teatralno napustio Maksimir s kutijom stvari iz svojeg ureda. No bila je to farsa koja je trajala samo dva mjeseca, a okončana je odlukom skupštine o povratku nezamjenjivog Zdravka. Krilatica koja obilježava Mamićevu vladavinu jednostavna je. Za slabe rezultate krivi su svi osim njega. I struka, promijenio je devet različitih trenera, i igrači, najprije je pokupovao sve što vrijedi u HNL-u, pa se okrenuo bespućima Afrike i Južne Amerike.

Zdravkova nova ljubav

U novonastaloj situaciji, kada Siemens zatvara svoju pipu, a ostali veliki sponzori u širokom luku zaobilaze Dinamo, hitno je trebalo naći novog financijera. Stoga se Zdravko Mamić povezuje s novim moćnikom na sceni, zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, za kojeg je svojedobno izjavljivao da je grobar zg-nogometa. Obostrana ljubav prema zelenoj boji brzo ih je pomirila, tako je Zdravko iz afere „twinsi“ izašao bogatiji za 9 milijuna eura, koliko je dobio prodajom tvrtke „Mamić nekretnine“, te još 22 milijuna kuna, cifru koju je dobio prodajom zemljišta gradu. Zarada od prodaje igrača svoje agencije, Balabana, Leke, Olića, Cesara, Bošnjaka, Ljubojevića, Pranjića...,a afirmirali su se naravno u Dinamu, procjenjuje se na 25 milijuna eura. Mamić od Dinama stvara savršeno organizirani aparat koji je u potpunosti pod njegovom kontrolom. To sve nalikuje na zlatno razdoblje Tuđmana, gdje je ulogu „svevišnjeg“ preuzeo Bandić, dok je u Canjuginim cipelama Mamić. Bandinjo i Maminjo već su krenuli u novi zajednički pothvat iz kojeg bi trebali izaći puno „teži“ nego što su sad. Izgradnja stadiona i dvorane u sklopu sportskog centra na Kajzerici najveći je projekt grada čiji proračun iznosi 7 milijardi kuna. Jamac da će ljubav Zagreba i Dinama potrajati još dugo….

Zdravko na sudu

Temperamentna narav Zdravka Mamića zaslužna je što je ovaj nogometni moćnik česti posjetitelj hrvatskih sudnica. Osim zbog konstantnih prijetnji i tužakanja sa svojim kumom i stvoriteljem Miroslavom Blaževićem, Mamić je pohodio sudove i zbog ozbiljnijih stvari. Sadašnji izvršni dopredsjednik Dinama je u siječnju 1995. na križanju Tesline i Gajeve ulice svoj Jaguarom, bježeći od pauka „Zagreb parkinga“, naletio na policajca lakše mu ozlijedivši koljeno. I premda policija danas takve slučajeve redovito tretira kao pokušaje ubojstva svojih djelatnika, Zdravkova optužba da je sprječavao policajca u obavljanju službene dužnosti odbačena je u travnju 2004., jer je tijekom procesa koji je trajao „samo“ devet godina policajac Ratko Mahović zaboravio što se tada dogodilo. Mamić je novi ispad imao u travnju 2003. i to ni manje ni više nego u uredu tadašnje gradonačelnice Vlaste Pavić. Tom se prigodom potukao s pročelnikom zagrebačkog gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša Miljenkom Mesićem. Povod je bio negativno mišljenje Zavoda za projekt gradnje nebodera čiji je investitor bio Zdravko Mamić. Mesić je nakon toga smijenjen, Zdravko je dobio dozvolu, a sudski epilog je još smješniji. Unatoč ustrajanju Državnog odvjetništva, nakon odustajanja Mesića od tužbe, na optužnici za napad na službenu osobu, uništavanje službene isprave i prijetnje Mamić je 2005. oslobođen. U ožujku 2006. Maminjo je opet u elementu. Poslije utakmice Dinama i Rijeke, koji su modri izgubili, iznerviran komentarima gostiju, u loži je nasrnuo na direktora Rijeke Marinka Koljanina. U naguravanju, Mamić je uspio ošamariti šefa riječke POA-e. Iako se u ovom slučaju mogao primijeniti zakon o navijačima, dio o napadu na službenu osobu, po kojem bi Zdravko snosio puno ozbiljnije posljedice, cijela stvar je završila plaćanjem kazne od 775 kuna zbog remećenja javnog reda i mira na zagrebačkom prekršajnom sudu.


"Nema prodaje" - laž navijačima, veća cijena igračima

Možda bi proboj u elitu bio lakši da se prije velikih utakmica nije unovčio talent Dinamovih vedeta, Eduarda da Silve i Vedrana Ćorluke, reći će prosječni Dinamov navijač, koji ujedno ni pod razno ne prihvaća Mamićevu politiku. Nema prodaje, brzo se pretvorilo u - rasprodaju...

"Nema nikakve dvojbe da bi bilo dobro sada imati Da Silvu, Kranjčara, Pranjića, Leku i sve ostale igrače koji su nas prerano napustili. To nije jednostavno objasniti. Jedno su želje a drugo mogućnosti i kad mladi igrač dobije jednu veliku ponudu, nemate ga šanse zadržati. Nije istina da sam bio neoprezan u izjavama da nećemo prodavati igrače! To je bio dio taktike, naravno! Na tržištu ne ide drugačije. No, moje izjave bile su stvar iskrenosti i dobre namjere. Mi smo ih zaista željeli zadržati i nadali smo se da se njihov odlazak ipak neće dogoditi. No, imali smo adekvatne zamjene, pogotovo za Ćorluku na čijoj poziciji igraju Etto, Modrić i Buljat. U napadu smo dobili Mandžukića za kojeg tvrdim da je u rangu Eduarda!"

[sign in to see URL]


Zdravko Mamić - Priča o Maksimirskom šerifu

[url][sign in to see URL]

Zdravko Mamić - Dnevnik NovaTV

[url][sign in to see URL]

Mamic vs. Stimac Otvoreno

[url][sign in to see URL]




---
Just passing by!
29/Sep/07, 5:44 am Link to this post  
 
1Gost Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info


Globalni korisnik

Registriran: 10-2006
Postovi: 15
Karma: 2 (+2/-0)
Reply | Quote
posticon Re: Zdravko Mamić


:crybaby:


[url][sign in to see URL]

Zadnje uredjeno od 1Gost, 7/Oct/07, 2:30 am


---
Just passing by!
7/Oct/07, 2:29 am Link to this post  
 
1Gost Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info


Globalni korisnik

Registriran: 10-2006
Postovi: 15
Karma: 2 (+2/-0)
Reply | Quote
Re: Zdravko Mamić


 :lmao:

Mamicev striptiz

[sign in to see URL]

---
Just passing by!
7/Oct/07, 3:13 am Link to this post  
 
1112227 Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Head Administrator
Globalni korisnik

Registriran: 01-2006
Postovi: 76
Karma: 5 (+5/-0)
Reply | Quote
posticon Re: Zdravko Mamić






]Peticija: Skupljanje potpisa podrške građanskoj inicijativi Zajedno za Dinamo

---

15/Feb/11, 1:29 pm Link to this post Send PM to 1112227 Blog
 
Provokator 19 Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

U prolazu
Globalni korisnik

Registriran: 06-2011
Postovi: 2
Karma: 1 (+1/-0)
Reply | Quote
Re: Zdravko Mamić


Zdravko Mamić je čovjek koji iskreno voli Dinamo,ali uglavnom ta ljubav prolazi kroz novce koje dobiva od dobro obavljenih transfera te kasnije priča babsku priču kako Dinamo nema novca...
Imao bi Dinamo dosta novaca da taj novac nisu on i njegov braco sebi spremili u džep...
Umjesto da zbog sigurnosnih razloga i razloga velike povijesti našeg kluba taj novac uz onaj što još pridoda sam grad Zagreb potroši na renoviranje maximirskog stadiona ili izgradnju novog tzv 'Plavog Vulkana' njemu je bitnije kako sebe dobro 'obložit'....

Dal će taj čovjek postat maksimirski Sanader nitko nezna,ali sasvim je sigurno da svake godine ima sve manje ljudi koji ga podržavaju i u Hrvatskoj i izvan nje a on svake godine govori kak će otići što više i ne privlači toliku medijsku pozornost jer se zna da sve ostaje samo na pričama,a njegove priče se uglavnom ne ostvaruju...


Bilo bi lijepo da i mi imamo hrvatsku Schalke Arenu ili ako hoćemo nešto skromnije onda bar renoviranje iz sigurnosnih razloga naš sveti stadion koji već dobar niz godina nosi epitet pod nazivom Maximirsko ruglo...
5/Jun/11, 11:49 pm Link to this post Send PM to Provokator 19 Blog
 
1112227 Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Head Administrator
Globalni korisnik

Registriran: 01-2006
Postovi: 76
Karma: 5 (+5/-0)
Reply | Quote
posticon Re: Zdravko Mamić


Lista kojoj nema kraja
Mislite da znate sve o Mamiću? Pogledajte ovo!

Zdravko Mamić zasigurno je jedna od najkontroverznijih osoba u Hrvatskoj. A ako je suditi po listi njegovih 'grijeha' koju su objavili BBB-i na svojim službenim stranicama, šef GNK Dinama, kako mu mnogi vole tepati, ima, najblaže rečeno, burnu prošlost i poduži dosje.

Popis verbalnih i fizičkih incidenata koji se vežu uz Zdravka Mamića datiraju još od davne 1992. godine, navode Bad Blue Boysi, koji su sastavili popis koji prenosimo. Reakcije prozvanog Zdravka Mamića zasad još nema.

1992. - Josip Šoić, predsjednik HAŠK Građanskog, u bijegu preko ograde maksimirskog stadiona pronašao je spas od batina. Napadač - Zdravko Mamić.

1994. - Mamić je napao delegata utakmice nakon europskog sraza s Auxerreom i time direktno prouzročio Dinamovo izbacivanje iz svih europskih natjecanja na godinu dana, što je uvjerljivo najteža kazna u povijesti kluba.

1995. - U središtu Zagreba, na križanju Tesline i Gajeve, zajedno s Vladom Kasalom, fizički je napao policajca koji je pozvao 'pauka'.

2002. - Novinaru Dubravku Sušecu, Mamić je obećao da će ga "pojesti mrak".

2002. - Novinarima koji su pratili sudski proces protiv njega psovao je majku i zaprijetio da će ih zaklati ako još nešto napišu.

2002. - Mamić fizički i verbalno napao novinara Kristijana Toplaka: "Majku ti jebem! Klošaru! Zgazit ću te, ubit! Neće te mrtva majka spasiti da pratiš Dinamo!"

2003. - "Incident štaka" bio je težak fizički obračun s arhitektom Miljenkom Mesićem, pročelnikom gradskog Zavoda za planiranje, u kojem je Mamić završio okrvavljene glave.

2003. - Sukob s Olićevim menadžerom Draganom Marićem uz više javnih fizičkih prijetnji istome.

2004. - Samoinicijativno prekinuo finalnu utakmicu turnira u Širokom Brijegu.

2004. - Raspad savezništva s Ćirom Blaževićem popraćen Mamićevom prijetnjom smrću upućenom na adresu trenera koji je novac uzeo unaprijed i rekao da ga ne želi vratiti: "Neka čuju i policija i javnost, po cijenu života ili smrti, taj moj novac opet će biti moj", rekao je tada Mamić.

2005. - Ćiro istražitelje USKOK-a uputio na Mamića u vezi s navodnim potplaćivanjem sudaca: "Ja im, nažalost, nisam mogao dati imena. To će im Mamić dati lakše ako ih je on plaćao."

2006. – "Tužit ću Mamića i tražim policijsku zaštitu", istaknuo je novinar Jura Ozmec.

2006. - Gađanje soljenkom i prijetnje likvidacijom: "Napišete li ti i onaj tvoj debeli krmak laž o meni, obojicu ću vas ubiti kao pse!"

2006. - Mamićev fizički napad na šefa riječke POA-e Nikolu Mandekića u loži Maksimira.

2007. - Zdravko Mamić je bio pod istragom zbog verbalnog napada na novinarku i prijetnji snimatelju.


2007. – Mamić je prekršio Statut davanjem klupske podrške HDZ-u.

2007. - Pučki pravobranitelj je istaknuo: "Zdravko Mamić je u sukobu interesa."

2007. - Skidanje u zagrebačkoj zračnoj luci i težak verbalni napad na nacionalnoj osnovi na dvojicu navijača uz optužbu da "Srbin i Musliman ruše Hrvatsku".

2008. – "Ona kurvetina Romana Eibl!", izrazito ružan verbalni napad na novinarku Romanu Eibl.

2008. - Zdravko Mamić verbalno napao novinara Ivicu Blažička nakon derbija u Splitu s Hajdukom, ali se s njim naknadno nagodio na sudu.

2009. - Mamićev performans: "Jugoslavija je bila najljepša zemlja na svijetu! Znam sve pjesme Partizana i Zvezde."

2010. - "J... ti Joca Amsterdam mater!", poznati je verbalni napad na novinara Igora Flaka.

2010. - Zdravko Mamić prijavljen zbog vrijeđanja i fizičke prijetnje novinaru Borutu Šipsu: "Kad ne budem u Dinamu, prebit ću te k’o mačku!" Naknadno su se također nagodili na sudu.

2010. - Maminjo je prijavljen policiji zbog prijetnji novinaru Nacionala. U pokušaju fizičkog nasrtaja na Berislava Jelinića, Mamića su spriječila dvojica zaštitara.

2010. - Verbalni napad na prof. dr. sc. Ivana Šibera.

2010. - Verbalni napad na ministra Branka Vukelića.

2010. - Mamiću carinska inspekcija zaplijenila jahtu.

2010. - USKOK ispituje ugovor Eduarda da Silve i Mamića.

2011. - MZOŠ ističe: "Mamić je u sukobu interesa."

2011. - Zdravko Mamić izbačen iz sudnice, reagirali su pravosudni policajci.

2011. - "I Mamići Štimac su kupovali glasove", izjavio je jedan od svjedoka USKOK-u nakon sapunice koja se dogodila na izborima za predsjednika HNS-a.

2011. - Mamić: "Igrači su jadnici koji mučki s leđa udaraju."

2011. – Zdravko proveo je noć u zatvoru zbog kaznenog djela sprečavanja službene osobe u obavljanju dužnosti na utakmici Dinamo - Malmö. Na kraju je kažnjen samo zbog remećenja javnog reda i mira.

2011. - Verbalno napao i potjerao trenera Vahida Halilhodžića uz psovanje "muslimanske majke".



[sign in to see URL]





Zadnje uredjeno od 1112227, 28/Feb/12, 10:31 am


---

28/Feb/12, 10:07 am Link to this post Send PM to 1112227 Blog
 
1112227 Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Head Administrator
Globalni korisnik

Registriran: 01-2006
Postovi: 76
Karma: 5 (+5/-0)
Reply | Quote
posticon Re: Zdravko Mamić


Kronologija jednog ludila: Boysi pišu feljtone o ratu s Mamićem

U trenutku kad Bad Blue Boysi vode najžešći rat s vodećim čovjekom Dinama Zdravkom Mamićem, najžešći dio Dinamovih navijača odlučio je preko svoje službene stranice objaviti serijal feljtona, koji opisuju početak, razvoj i kulminaciju borbe s izvršnim predsjednikom Dinama.

Prvi feljton donosimo vam u cijelosti:

"U jesen 2006. godine po prvi puta se sa sjeverne tribine stadiona u Maksimiru zaorilo skandiranje „Mamiću cigane, odlazi iz Svetinje!“,

parola koja do dana današnjeg nije pospremljena u povijesni arhiv Bad Blue Boysa. Definitivno je točna konstatacija da je upravo tada naša navijačka skupina započela svoj otpor prema diktaturi, samovolji i nedodirljivosti čovjeka koji je u prijašnjim godinama uspio staviti zagrebački i hrvatski nogometni ponos pod svoju apsolutnu vlast, kontrolu i interes.

No da bi se bolje shvatili uzroci, razlozi i neposredni povodi za objavu rata Zdravku Mamiću od strane najžešćeg i najglasnijeg korpusa Dinamovih navijača potrebno je cijeli slučaj sagledati u kontekstu događaja iz prošlosti odnosno kroz prizmu same ličnosti dotičnog.

O prošlosti Zdravka Mamića ispričane su i napisane brojne priče, anegdote pa čak i mitovi što ga svakako uvrštava u red najpoznatijih ali ujedno i najkontroverznijih ličnosti u povijesti Dinama, hrvatskog nogometa ali i javnog života u Hrvatskoj uopće.

Sam Mamić u mnogim je prigodama svoju fanatičnu opsesiju Dinamom često znao slikovito prikazati sjećanjima na svoje djetinjstvo u Bjelovaru kada je Dinamove poraze proživljavao na način da je lupao glavom u beton. Budući je Dinamo uistinu često gubio u to vrijeme (liga bivše Jugoslavije) i na tom primjeru mogu se lakše shvatiti neke njegove buduće manifestacije u ponašanju…

Preseljenjem u zagrebačko predgrađe Sesvete Mamić je počeo i trenirati nogomet u svom omiljenom klubu te je neko vrijeme bio i kapetan u mlađim dobnim kategorijama. Ipak na njegovo veliko razočaranje, u procesu selekcije označen je nedovoljno perspektivnim što je značilo da nikad neće dosanjati svoj ali i san tisuća zagrebačkih i hrvatskih dječaka da zaigra za Dinamo pred prepunim Maksimirom koji će mu skandirati ime i imati ga za idola. To je vrlo važna komponenta u cijeloj priči jer upravo tada se Mamiću „srušio svijet“, pojavio inat ali i manijakalna težnja da jednoga dana ponovo uđe Dinamo ali na jedan drugi način – da ga osvoji i zavlada njime. Duboko povrijeđen, možda i podsvjesno Mamić je tada na neki način zamrzio Dinamo, a jedini način da ga ponovo zavoli vidio je u tome da Dinamo jednoga dana bude njegov i samo njegov.

Godinama je patio zbog svog neuspjeha gledajući Dinamove utakmice s najviših grana drveća maksimirske šume preko stare sjeverne tribine. Prve novce „na Dinamu“ zarađivao je prodajući gledateljima komade stiropora kao podmetače da bi ih nakon utakmice pokupio s tribina i ponovo prodavao na idućim utakmica. Uz to bavio se i švercom traperica iz Njemačke te je na tim primjerima pokazao urođeni trgovački gen i rijetko viđenu sposobnost stvaranja novca.

Ključan trenutak Mamićeve priče svakako je bilo upoznavanje trenera Miroslava Ćire Blaževića početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Tada apsolutno nepoznati ali po metodama rada i potpuno nekonvencionalni trener uspio je u rekordno kratkom razdoblju preporoditi mlaki, gubitnički i patetični zagrebački klub te mu nakon 24 godine posta vratiti šampionski sjaj osvajanjem titule prvaka Jugoslavije. No osim atraktivnim i pobjedničkim nogometom Ćiro je Dinamovce fascinirao i osebujnim, dotad neviđenim javnim nastupom koji se temeljio na fanatizmu, optimizmu, samouvjerenosti, humoru u izjavama ali i nekim potezima koji su u to vrijeme komunističke diktature bili vrlo hrabri (npr. odlazak Dinama na misu u katedralu…). Svaki Ćirin izlazak na maksimirski stadion izazivao je erupciju oduševljenja prepunih tribina jednaku postizanju gola, bio je to doslovce najspektakularniji čin svake domaće utakmice Modrih. Bijeli šal koji je Blažević nosio kao svoju amajliju zaludio je Dinamovu navijačku vojsku diljem domovine i dijaspore te postao simbol Dinamovog šampionskog pohoda, pohoda na titulu kluba koji je bio nešto više od samog nogometa- bio je uz katoličku crkvu simbol hrvatskog otpora i hrvatske nacionalne svijesti u vrijeme komunističe Jugoslavije u kojoj su dominirali srpski interesi i teror, ne samo u nogometu… Ćiro Blažević bez pretjerivanja, imao je status nacionalnog heroja i doslovce- Božanstva!

Zdarvko Mamić svu tu euforiju oko Ćire pratio je s iskrenim divljenjem na granici zaljubljenosti ali vrlo brzo se u njemu pojavila ideja da upravo Ćiro bude njegova odskočna daska za ulazak u klub. Nije ga slučajno izabrao za vjenčanog kuma i bio mu desna ruka u svakoj prilici. Ćiro ga je uvijek imao uz sebe pa se često znalo dogoditi da si Mamić dopusti besramno psovanje i vrijeđanje tadašnjih klupskih dužnosnika koristeći zaštitu nedodirljivog trenera. Ćiro je postajao njegov nogometni i životni mentor, uzor ali i nova manijakalna opsesija. Naime Mamić ga je, potpuno opsjednut njime, poželio ne samo imitirati, ne samo postati mu ravan po uspjehu i popularnosti nego ga i nadmašiti- postati veći, jači i moćniji od njega, a samim time postati i najveći u Dinamovoj povijesti. Paradoksalno ali te šampionski savršene 1982. godine Ćiro Blažević je osim opjevane, najljepše modre bajke u Maksimir doveo čovjeka koji će u dalekoj budućnosti postati apsolutni gospodar života i smrti kako Dinama tako i kompletnog hrvatskog nogometa. Klasična priča o medalji koja ima lice ali i naličje…

Ćiro se usprkos trofejima nije dugo zadržao u Maksimiru, otišao je nakon izgubljenog prvenstva 1983. ali već dvije godine kasnije ponovo zasjeo na Dinamovu klupu pa Zdravko Mamić ponovo kao desna mu ruka dobiva priliku učiti nogometne doktrine od svog kuma. Iz tog drugog Ćirinog mandata pamti se priča po kojoj je Mamić u jednoj večeri uspio „nažicati“ nekoliko stotina tisuća njemačkih Maraka u nekoliko zagrebačkih restorana i na taj način spriječiti transfer najveće Dinamove zvijezde Marka Mlinarića u Hajduk. Za tog čovjeka jednostavno granice nikada nisu postojale…

[sign in to see URL]

---

14/Sep/12, 11:01 pm Link to this post Send PM to 1112227 Blog
 
1112227 Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Head Administrator
Globalni korisnik

Registriran: 01-2006
Postovi: 76
Karma: 5 (+5/-0)
Reply | Quote
posticon Re: Zdravko Mamić


Ostatak:

Ćirin drugi mandat bio je vrlo neuspješan, bez ijednog trofeja i europskog nastupa te on ponovo odlazi u ljeto 1988. godine. U to vrijeme već dvije godine postoji organizirana skupina Dinamovih navijača pod nazivom Bad Blue Boys koja brojčano i snažno raste te Mamić, tada ponovo s vanjske strane klupske ograde, a predviđajući važnu ulogu grupe u budućim vremenima, pokušava uvijek biti u blizini vodećih navijača, „nesebično“ pomažući na bilo koji način. Kasnije će iznositi laži te izjavljivati kako je često znao i predvoditi navijanje kao vođa BBB-a ali prava istina je da on sa grupom nikada nije imao apsolutno nikakve veze kao njen član već isključivo kao autsajderski priljepak koji bi uletio s lovom za hranu i cugu na gostovanju ili bi se postavio kao „zaštitnik“ navijača kada bi došlo do problema s tadašnjim organima reda. Na taj način pokušavao je „kupovati“ naklonost i podršku BBB-a za neka buduća vremena kada opet dođe u klub, očito željan vlasti u njemu.

Ta želja ostvarila mu se u jesen 1992. godine. Hrvatska se tada već odcijepila od Jugoslavije, ratovala za oslobođenje od srpske okupacije, a nova hrvatska vlast dva puta je promijenila Dinamu ime. U ljeto 1991. u HAŠK Građanski (Složenica od imena dva najveća zagrebačka kluba koja su ukinuta ulaskom Komunista u Zagreb 1945. godine i na čijim su zgarištima tadašnji nogometni djelatnici osnovali novi klub pod imenom- Dinamo…) ali budući je ta besmislica od imena doživjela debakl kod cijelog navijačkog korpusa brzo su krenule inicijative za povratkom imena Dinamo. Ćiro Blažević po treći puta je postavljen na mjesto trenera, najvjerojatnije političkim dekretom Predsjednika države Franje Tuđmana koji je bio i glavni zagovaratelj teze da se „najveći hrvatski klub nikako ne smije zvati Dinamo, imenom koje podsjeća na komunizam i bivšu Jugoslaviju“.

Ćiro je dugi niz godina bio blizak s Tuđmanom i povratak u klub svoje najveće slave zamislio je tek kao malu stepenicu do konačnog cilja- imenovanja na mjesto izbornika nove hrvatske reprezentacije, a znao je da Tuđman to njemu itekako može omogućiti. No ubrzo se našao u „sukobu interesa“. Naime, neophodnu podršku i obožavanje navijača (o čemu je uvijek bio ovisan…) mogao je pridobiti samo ukoliko se izjasni za ime Dinamo što je ekspresno i napravio, štoviše obećao je BBB-ovcima da će osobno utjecati da se ime vrati. No početkom 1993. godine kada se donosila odluka o promjeni imena HAŠK Građanski Ćiro je (ne)očekivano promijenio ploču, izdao Bad Blue Boyse i sve Dinamovce te prvi podržao Tuđmanovu naredbu da se klub nazove – Croatia!

Bijes navijača bio je ogroman, Ćiro je bivao vrijeđan na svakoj utakmici, krenuo je i otpor prema samom Tuđmanu, a vrhunac se dogodio u proljeće 1993. kada je simboličkim paljenjem trenerske klupe (Ćiro) i svečane lože (Tuđman) započeo otvoreni rat Bad Blue Boysa za povratak imena Dinamo!

Mamić je tada obnašao direktorsku ulogu u klubu i budući je slovio kao osoba bliska navijačima imao je zadatak amortizirati revolt nepopustljivog Juga. U javnim nastupima uredno se deklarirao kao „zakleti Dinamovac“ no u praksi su stvari bile ipak drugačije. Da bi ostao u klubu morao je držati do Croatie te se na taj način dodvoravati Tuđmanu po uzoru na svog kuma ali i na bilo koji način pokušati navesti Bad Blue Boyse da najprije odbace navijanje Dinamovim imenom (na način da se navija „Plavi, Plavi…“), a onda kasnije i da prihvate Croatiju što naravno nije niti je moglo proći. Poanta njihovih prijedloga bila je u stilu „Najvažnija je ljubav prema klubu, a ne ime“…

Mamić i njegovi pomagači vršili su pritisak na vodeće Boyse, nudili im novac, poslove i slično ali efekta nije bilo. Naravno, Mamić se u svim tim pregovorima deklarirao kao „Dinamovac“, „Jedan sam od Vas“…itd. ali „jebi ga, ime se ne može vratiti, mora biti Croatia!“

U to vrijeme također uz blagoslov državne vlasti, izvršena je privatizacija kluba, a vlasnici su postali Ćiro (istovremeno i predsjednik kluba, trener i izbornik reprezentacije) i Mamić no kada je došlo do deprivatizacije 1994. godine kumovi su se posvađali na mrtvo ime, Mamić je optužio Ćiru da mu je ukrao stotine tisuća Maraka.

Zadnji posao koji su napravili u klubu bio je taj da su ga zajedničkim snagama izbacili iz europskih natjecanja zbog incidenta koji se dogodio u rujnu 1994. godine nakon utakmice u Auxerreu. Nakon poraza i ispadanja iz tadašnjeg kupa pobjednika kupova kumovi su izvršili verbalni (Ćiro) i fizički (Mamić) napad na službene osobe – suce i delegata. Klub je dobio jednogodišnji izgon iz europskih kup-natjecanja ali krivcima za izbacivanje proglašeni su Bad Blue Boysi koji su tog dana imali tek „uobičajene“ sukobe s policijom u gradu te sitnice sa domaćom publikom na stadionu. Tuđmanu je odgovaralo da se tako prikažu stvari zbog vlastitih problema s Boysima no za Mamića ubrzo više nije bilo mjesta u klubu, navodno je sam Tuđman naredio da ga se izbaci i zabrani mu se prilaz stadionu ali to je neprovjerena priča. Uskoro je otišao i Ćiro te se posvetio isključivo vođenju reprezentacije, a pred BBB-ovcima je bila daljnja borba za ime Dinamo koja će potrajati još dugih i teških pet godina…

Mamić se nakon izgona iz Maksimira pokušao reaktivirati u nogometu neuspješnim direktorskim epizodama u Osijeku, Segesti i Croatiji Sesvete strpljivo čekajući trenutak pada HDZ-a što mu je bila jedina mogućnost da ponovo uđe u Dinamo ali u međuvremenu je osnovao i menadžersku agenciju za prodaju igrača („Mamić Sports Agency“) te se obogatio na poslovanju s dionicama drvne industrije. Isto tako i BBB su bili svjesni da isključivo o silasku Tuđmana s trona ovisi povratak Svetog imena jer sama borba u vrijeme njegovog mandata nije mogla polučiti apsolutno nikakav uspjeh. Represija je postajala sve snažnija i okrutnija, zabranjivalo se unošenje obilježja s Dinamovim grbom i imenom, pojačana je brutalnost policije ali ustrajnost Boysa u borbi za Dinamovo ime nikada nije popustila ni za milimetar!

[sign in to see URL]

---

14/Sep/12, 11:03 pm Link to this post Send PM to 1112227 Blog
 


Odgovor/Reply





Nisi Upisan/Not logged in (Login)



Free Web Counter

Razmijeni link/Link us


HTML Code


W3 Directory - the World Wide Web Directory The Rail

Soccerway.com